Ukupno prikaza stranice

četvrtak, 30. kolovoza 2012.

ŽIVA VODA

Informacije skrivene u vodi utječu na naše zdravlje
vodaOd davnina slušamo priče o "živoj" vodi i njezinim iscjeljujućim svojstvima.
Postoji li zaista takva voda ili je to samo plod mašte narodnih kazivača?
Nepobitna je činjenica da je voda najbitniji element na Zemlji.
Bez nje život na našoj planeti nije moguć. Ona izravno utječe na pravilno funkcioniranje svih naših organa te je stoga svakodnevno trebamo unositi u dovoljnim količinama.
No, to nije sve. Voda je zapravo mnogo više od H2O.
Najnovija istraživanja pokazuju da voda ima "pamćenje".
Informacije u vodi koju pijemo mogu utjecati na našu produktivnost, raspoloženje, čak i zdravlje.


Je li voda živo stvorenje?


Japanski znanstvenik Masaru Emoto nedavno je proveo opsežno istraživanje toga kako voda reagira na različite utjecaje, poput glazbe, misli i riječi.
Dobio je iznenađujuće rezultate.
 
voda kristalPrirodna voda koja je poticala iz planinskih potoka ili izvora, kao i voda nakon molitve, klasične glazbe i pozitivnih misli, formirala je savršene kristale nevjerojatne ljepote.
Kristali zagađene i stajale vode su bili nepravilnog i deformiranog oblika.
Destilirana voda uopće nije imala kristalan oblik, ali kada joj je rečeno "hvala" ili joj je upućena ljubav i pažnja, i ona je formirala prelijepe kristale.
 
voda hitlerA ako bi se na bočici s uzorkom vode napisalo "Adolf Hitler", ili bi se taj uzorak izložio glazbi poput tehna ili heavy metala, ili bi joj se uputila neka pogrdna riječ, voda bi odgovarala ovakvim tipom amorfnih struktura.

Istraživanja dr. Masarua Emote potvrđuju da je voda "živa" i ima pamćenje.
Kada je pijemo, informacije koje se nalaze u vodi prenose se na nas.
"Voda posjeduje sposobnost umnažanja i pamćenja informacija. Mogli bismo reći da voda oceana pamti stvorenja koja žive u oceanu. Ledenjaci bi mogli sadržavati milijune godina povijesti naše planete.
Voda kruži planetom, teče kroz naša tijela i širi se čitavim svijetom. Kad bismo bili u stanju pročitati informacije sadržane u pamćenju vode, čitali bismo pripovijest epskih razmjera.
Razumijevanje vode donosi nam razumijevanje svemira, prirodnih čudesa i samoga života." - Masaru Emoto, "Poruke skrivene u vodi".


Dva lica vode


Austrijski naturalist, filozof i izumitelj Viktor Schauberger još je prije stotinu godina proučavao svojstva vode.
Schaubergerova polazna točka, nadahnuta njegovim intuitivnim uvidima i potvrđena brojnim iskustvima, jest da je voda živi entitet.
To znači da ima svoju strukturu i osobine. Ona diše i prolazi kroz procese umiranja i obnavljanja.
Može biti zdrava ili nezdrava. On se usredotočio da shvati kako se procesi života manifestiraju kroz vodu i kako te procese možemo voditi za dobrobit svih.
Schauberger je opisivao prirodnu vodu, onu koja izranja iz gorskog izvora kao OPLEMENJENU VODU. Patentirao je uređaj u obliku jajeta koji vodu iz slavine pretvara u izvorsku vodu visoke kakvoće.
Pomoću ovog uređaja, voda može ponovo upijati neophodne elemente i vratiti svoju energiju.
Schauberger je na sebi ispitivao takvu vodu i uvjerio se u njezino blagotvorno djelovanje. Prijatelji i znanci su doznali za to i zatražili da je i sami kušaju.
U nekoliko tjedana počele su kolati priče o izvanrednim oporavcima od kroničnih oboljenja. Bubrežni kamenci, reumatizam, malarija – sve se smanjivalo nakon što je oboljeli popio nešto vode iz Schaubergerove jajolike posude.
Čak su opadala i oboljenja od raka. Međutim, u Austriji je zakon samo kvalificiranim liječnicima omogućavao da liječe ljude, a vlasti su za to doznale. Smatralo se da je njegova voda nelegalna te je nažalost bio primoran prekinuti istraživanje.
Olof Alexandersson je napisao odličnu knjigu "Living water", u kojoj možete saznati više o otkrićima Viktora Schaubergera, koja mnogi znanstvenici danas smatraju revolucionarnima.


Informirana voda


Tajna pamćenja vode krije se u njezinoj strukturi. Voda se sastoji od takozvanih klastera.
Molekula vode je dipol - što znači da ima jedan pozitivan i jedan negativan pol i oni se međusobno privlače.
Molekule se zato povezuju preko vodikovih mostova u lance molekula višeg reda, makromolekule, koje nazivamo klasterima.
Postoji beskonačan broj kombinacija povezivanja, a svaka geometrijska struktura skriva u sebi određenu energijsku informaciju. 
Zbog toga voda može prenositi bezbroj informacija.
"Živa" voda, ili voda koja ima pravilnu kristalnu strukturu, boljeg je okusa i pozitivno djeluje na naše zdravlje i raspoloženje. 
Ova činjenica je danas dokazana brojnim istraživanjima. Biljke koje su zalijevali takvom vodom, rasle su brže, bile su otpornije na bolesti i davale više plodova.
U povijesti postoji i bezbroj primjera čudesnih iscjeljenja uz pomoć "žive", "svete" ili takozvane energizirane vode.

Ali koja je to - "živa voda"? Gdje je možemo pronaći? Živa je voda prirodna i čista voda iz izvora ili takozvana informirana, programirana ili energizirana  voda.
Voda se može programirati na više načina - uz pomoć glazbe, boja, fraktala, molitvi, afirmacija, orgonske energije.
Programiranjem vode ne samo da se vraća njezina prirodna struktura, već se i smanjuje njezina genotoksičnost (zagađenost teškim metalima, klorom i pesticidima).
 

petak, 24. kolovoza 2012.

MAMOGRAFIJA I RAK

Ovaj popularni postupak je prošle godine utrostručio rizik od raka za 1,65 milijuna ljudi
"Korist je neznačajna, uzrokovana šteta je znatna, a nastali troškovi su ogromni...” - The Lancet (poznati medicinski časopis)

mamografijaGomilaju se dokazi protiv rutinskog korištenja mnogih uobičajenih skrining metoda kao što su mamografija i CT skeniranje.
         
Nedavna izvješća otkrivaju da se na odraslima provodi prevelik broj takvih ispitivanja.

Njih u stopu prate nova izvješća koja upozoravaju da neke od tih pretraga, ne samo da mogu uzrokovati rak, nego mogu izazvati i nove karcinome kod osoba koje su već liječene od raka.


Zračenja prsa u djetinjstvu doprinose kasnijem razvoju karcinoma dojke


Istraživači s Memorijalnog Sloan-Kettering centra za rak su nedavno predstavili svoja otkrića na godišnjem sastanku Američkog udruženja za kliničku onkologiju u Chicagu.

Naveli su da djevojke koje prime zračenje prsnog koša za liječenje raka u djetinjstvu, kasnije imaju visok rizik za razvoj raka dojke.

Istraživači su analizirali podatke o gotovo 1.300 osoba koje su preživjele rak (The Childhood Cancer Survivor Study). Kao što je izvijestio MedPageToday:   
"Kod 175 od 1300 osoba koje su preživjele rak, kasnije se razvio rak dojke u starosti od 38 godina.      

Sveukupno, učestalost raka dojke među njima je bila 24 %, u usporedbi sa stopom od 4 % među ostalim ženama prijavljenim u bazi podataka SEER.  

Za žene koje su bile izložene većim razinama zračenja (20 Gy ili više) učestalost je bila veća za 31 %, rekla je Moskowitz. To je slično incidenciji od 30 % koja je opažena kod osoba s BRCA1 mutacijom.”
Prilično žalosno! Ponuđeno "rješenje" - započeti što prije s mamografijom kod žena koje su u svojoj mladosti primile liječenje zračenjem, još više povećava njihov rizik od raka!


Rutinski mamogrami su neučinkoviti i povećavaju rizik od raka dojke


Mamogrami izlažu tijelo ionizirajućem zračenju koje može biti do 1.000 puta jače od rendgenskih zraka (za koje znamo da povećavaju rizik od raka).
Prema dr. Samuelu S. Epsteinu, predsjedniku Udruženja za prevenciju raka, i Rosalie Bertell, doktorici znanosti s International Physicians for Humanitarian Medicine:
"Ako žena slijedi smjernice za mamografiju za žene u predmenopauzi, tijekom 10 godina ona će primiti ukupnu dozu radijacije od oko 5 rada.
Ovo odgovara razini ozračenosti japanske žene jednu milju od epicentra atomskih eksplozija u Hirošimi ili Nagasakiju.
U istraživanju dr. Roberta M. Kaplana, predsjednika odjela zdravstvene službe na Kalifornijskom fakultetu u Los Angelesu, pronađeno je 22 % više invazivnih tumora dojke u skupini koja je imala mamograme svake dvije godine u usporedbi sa skupinom koja je imala samo jedan mamogram u razdoblju od šest godina. "
Nažalost, American Cancer Society i The National Cancer Institute, proglasili su otkrića dr. Epsteina “neetičnima i nevaljanima”.

No, dr. Epstein nije jedina osoba koja to tvrdi. Brojna istraživanja provedena tijekom zadnjih godina, razotkrivaju neučinkovitost i opasnost mamografije.
  • 1995.   The Lancet - poznati medicinski časopis - pisao je o mamogramima sljedeće: “korist je neznačajna, uzrokovana šteta je znatna, a nastali troškovi su ogromni ...”
     
  • 2009.   Istraživanje podataka pri Cochrane Database of Systemic Reviews je pokazalo da premda je mamografski skrining donekle smanjio smrtnost od raka dojke, on je također za 30% povećao prekomjerno dijagnosticiranje i liječenje - što je povećalo ukupan rizik od raka za 0,5 posto. U praksi to znači da na svakih 2.000 žena skriniranih u razdoblju  dužem od 10 godina, život samo jedne žene će biti produžen, dok će 10 zdravih žena biti bespotrebno podvrgnuto po život opasnom liječenju.
     
  • 2010.  Istraživanje objavljeno u New England Journal of Medicine pokazuje da su glavni uzroci smanjenja stope smrtnosti od raka dojke povećana svjesnost i poboljšano liječenje,  a ne mamografija. Otkriveno je da su mamogrami kombinirani s modernim liječenjem smanjili stopu smrtnost za 10 posto, ali podaci iz istraživanja su pokazali da bi učinak samih mamograma mogao biti 2 posto ili čak nula. U praksi to znači da od 1.000 žena, 996 žena umjesto 995.6 ne bi umrlo od raka – to je tako mali učinak da se je mogao desiti slučajno!
     
  • 2012.  Istraživanje s Harvarda otkriva da je čak 15-25 % slučajeva raka dojke prekomjerno dijagnosticirano. Istraživači su zaključili da mamogrami ne samo da mogu biti neprikladni za dijagnosticiranje raka dojke, nego doprinose značajnom prekomjernom dijagnosticiranju tumora.

CT skenovi mogu uzrokovati rak kod djece


Britanski medicinski časopis The Lancet je nedavno izvijestio da su CT skenovi (kompjutorska tomografija) povezani s povećanim rizikom od raka kod djece.
Iako CT skenovi ponekad mogu spasiti život, samo dva ili tri skena djeteta UTROSTRUČUJU rizik za razvoj raka mozga u njegovom kasnijem životu.
Također, otkriveno je da 5 do 10 skenova utrostručuje rizik od leukemije.
Kate Kelland je za Reuters citirala Amy Berrington de Gonzalez s Nacionalnog instituta za rak koja je radila na istraživanju sa znanstvenicima iz Velike Britanije i Kanade:
“Dobro je poznato da zračenje može izazvati rak. U tijeku je znanstvena rasprava da li relativno niske doze zračenja, poput onih primljenih od CT skenova, povećavaju rizik od raka, a ako je tako, kakva je ozbiljnost tog rizika.  Naše istraživanje je prvo koje pruža izravne dokaze o povezanosti raka i CT zračenja.  I uspjeli smo, također, izmjeriti taj rizik.“
CNN Health koji je također izvještavao o ovim otkrićima, ponudio je sljedeći razuman savjet:
“Istraživanje provedeno prošle godine je otkrilo da je 1,65 milijuna djece bilo podvrgnuto CT skenu tijekom posjeta hitnoj službi u 2008. Učestalost CT skeniranja peterostruko je porasla u zadnjih 14 godina. Prije nego li pristanete na CT skeniranje vašeg djeteta, pročitajte savjet autora istraživanja i pedijatara iz Dječje bolnice Cincinnati :
  • tražite najnižu moguću dozu zračenja
  • izbjegavajte višestruke skenove
  • umjesto CT skena zatražite ultrazvuk ili MRI (magnetsku rezonanciju)“


Novo istraživanje pokazuje: povećano izlaganje zračenju tijekom medicinskih pretraga predstavlja opasnost za zdravlje


Prema novom istraživanju navedenom u najnovijem izdanju časopisa američkog liječničkog udruženja (JAMA) u svijetu se između 1996. i 2010. znatno povećala primjena napredne slikovne dijagnostike.
Korištenje CT skenova se utrostručilo, što je dramatično povećavalo izlaganje zračenju, budući da CT skenovi i pretrage iz nuklearne medicine oslobađaju daleko veće doze zračenja od konvencionalnih rendgenskih zraka.
Prosječna doza zračenja po stanovniku povećala se s 1,2 mSv u 1996. na 2,3 mSv u 2010. Osim toga, postotak bolesnika koji primaju visoke i vrlo visoke doze zračenja (između 20-30 mSv sve do 50 mSv) udvostručuje se svake godine.
Autori istraživanja dodaju kako ima dokaza da su takve razine zračenja povezane s razvojem karcinoma. Autori upozoravaju:
“Nisu provedena brojna, višestrana istraživanja koja bi procijenila trendove snimanja u integriranim sustavima pružanja zdravstvene skrbi koji su klinički i fiskalno odgovorni za posljedice takvog zračenja na živote ljudi.
Razumijevanje uporabe snimanja te povezanog izlaganja zračenju u tim okvirima, moglo bi nam pomoći da odredimo u kojoj mjeri povećanje snimanja može biti nezavisno od izravnih financijskih poticaja.
Vjerojatno je povećanje primjene naprednog dijagnostičkog snimanja doprinijelo poboljšanju skrbi o bolesniku, no zasad ima izuzetno malo podataka koji potvrđuju korist od snimanja.
S obzirom na visoke troškove snimanja (na skrining se troši oko 100 milijardi USD godišnje) i potencijalni rizik od raka, te prednosti bi trebale biti kvantificirane. Trebale bi biti razvijene smjernice za korištenje snimanja koje su utemeljene na dokazima i koje jasno uravnotežuju njihovu korist naspram financijskih troškova i zdravstvenog rizika.“


Mnogi karcinomi nestaju sami od sebe


Prema Susan Love, kirurginji koja vrši operacije raka dojke na UCLA-u, najmanje 30 posto tumora dijagnosticiranih mamogramima nestalo bi samo od sebe.
Ti tumori se pojavljuju, neko vrijeme rastu, zatim se smanjuju te čak u potpunosti nestaju.
To nameće pitanje – koliko je uistinu slučajeva raka izliječeno zahvaljujući modernim intervencijama poput kemoterapije i zračenja, a koliko zbog djelovanja našeg imunološkog sustava koji se sam po sebi oslobađa tumora? 
Nemoguće je dati točan odgovor na to pitanje. Ali sigurno se može reći da je snaga vašeg imunološkog sustava jedan od glavnih čimbenika koji određuje hoćete li pobijediti karcinom.
Skoro svatko u svom tijelu ima kancerozne i prekancerozne stanice, no ne dobije svatko rak.
Razlika leži u otpornosti vašeg imunološkog sustava. Dr. Barnett Kramer s Nacionalnog instituta za zdravlje, kaže kako postaje sve jasnije da karcinomi za napredovanje ne trebaju samo mutaciju. 
Oni trebaju suradnju okolnih stanica, određene imunološke odgovore, te hormone kao gorivo. Kramer opisuje rak kao dinamičan proces, koji se kreće u više smjerova.
Što to znači za vas?
Što se bolje brinete o vašem imunološkom sustavu, to će se i on bolje pobrinuti za vas.
Jedno od rješenja je smanjiti izlaganje mamogramima i drugim izvorima ionizirajućeg zračenja.
No, to nije sve. SVAKODNEVNO morate izgrađivati vaš imunološki sustav uz pomoć pravilne prehrane i zdravog načina života. Jedan od najboljih načina da to učinite je optimiziranje razine vitamina D u organizmu.


Vitamin D - izvanredni borac protiv raka


Vitamin D jedan je od najmoćnijih boraca protiv raka.
Receptori koji reagiraju na vitamin D pronađeni su u gotovo svakom tipu ljudske stanice, od kostiju do mozga.
Naša jetra, bubrezi i druga tkiva su sposobni pretvoriti vitamin D u kalcitriol - hormonsku, ili aktiviranu verziju vitamina D. Organi ga zatim koriste da poprave nastala oštećenja i iskorijene stanice raka.
Vitamin D je sposoban ući u stanice raka te izazvati apoptozu - programiranu smrt stanica raka.
Kada je JoEllen Welsh, istraživačica na Državnom sveučilištu New Yorka u Albanyju ubrizgavala oblik vitamina D u ljudske stanice raka dojke, polovina njih se smežurala i umrla unutar nekoliko dana.
Vitamin D je djelovao na ubijanje stanica raka s istom učinkovitošću kao i toksičan lijek protiv raka dojke Tamoxifen, no bez ikakvih štetnih nuspojava, te uz manji trošak.    
Ako su vam dijagnosticirali rak, čvrsto preporučujem da osigurate da vaša razina vitamina D bude u granicama 70 do 100 ng/ml (nanogram po mililitru).
To možete postići direktnim izlaganjem suncu ili ako to nije moguće, uzimanjem vitamina D3 u obliku dodatka prehrani.
Vitamin D djeluje u sinergiji sa svakom poznatom terapijom za rak, bez štetnih učinaka.


Osnovni savjeti za prevenciju raka


Kada je u pitanju rak, prevencija je uistinu vrijedna zlata, a sljedeće strategije mogu vam pomoći kako biste izbjegli da ikada postanete dio statistike karcinoma.

1. Izbjegavajte fruktozu i šećer

Sasvim je jasno, ako želite     izbjeći rak, ili ste momentalno podvrgnuti liječenju od raka, da apsolutno MORATE izbjegavati sve oblike šećera – naročito fruktozu - i to ponajviše zbog njezine veze s inzulinskom rezistencijom.
Prema Lewisu Cantleyju, direktoru Bet Izrael Deaconess medicinskog centra za rak, čak 80 posto svih karcinoma  su “izazvani ili mutacijama ili čimbenicima okoliša koji pojačavaju ili oponašaju djelovanje inzulina“.
Savjetujemo da održavate vašu UKUPNU potrošnju fruktoze ispod 25 grama dnevno, uključujući voće.
Za većinu ljudi bilo bi mudro da ograniče unos fruktoze iz voća na 15 grama ili manje, budući da je gotovo zajamčeno da osim voća konzumirate fruktozu iz  “skrivenih„ izvora (gazirana pića, industrijski sokovi, brza hrana)

2. Opskrbite se vitaminom D

Postoje snažni dokazi tomu da nedostatak vitamina D igra presudnu ulogu u razvoju raka. Istraživanja potvrđuju da bi optimiranjem razine vitamina D godišnje moglo biti spriječeno oko 30 % smrti od raka u svijetu.    
Rizik od raka možete smanjiti za VIŠE nego upola jednostavnim izlaganjem suncu. A ako se već liječite od raka bilo bi dobro da tu razinu dovedete na 80-90 ng/ml.

3. Unosite prirodan vitamin A
Postoje dokazi da vitamin A također igra važnu ulogu u sprječavanju raka dojke.
Najbolje ga je dobivati iz hrane bogate vitaminom A poput sirovog maslaca, sirovog punomasnog mlijeka, mrkve, batata, bundeve, špinata, kelja.    
Tijelu trebate osigurati savršen omjer vitamina A i D, a to najbolje možete postići ne putem dodataka prehrani nego sunčanjem i konzumiranjem hrane bogate vitaminom A.

4. Redovito vježbajte

Kada je riječ o prevenciji raka, malo tko od nas pomisli na vježbanje.
Međutim, postoji niz uvjerljivih dokaza da vježbanje može drastično sniziti vaš rizik od raka.
Jedan od glavnih načina kako vježbanje smanjuje rizik od raka je smanjenjem povišenih razina inzulina, što stvara nisko šećerno okruženje koje je nepogodno za rast i širenje stanica raka.
Na primjer, tjelesno aktivni ljudi imaju upola manji rizik od raka debelog crijeva. Žene koje redovito vježbaju mogu smanjiti svoj rizik od raka dojke za 20 do 30 posto.
Važno je da vaša rutina vježbanja uključuje velik izbor tehnika, kao što su trening snage, kružni trening, aerobik te istezanje.

5. Normalizirajte vaš omjer omega 3 i omega 6 masnih kiselina
Kod većine nas omjer omega 3 i omega 6 masnih kiselina poremećen zbog korištenja rafiniranih ulja i brze hrane.
Uzimajte visokokvalitetna hladno prešana prirodna ulja (ulje lana, ulje konoplje, Sacha Inchi ulje, maslinovo ulje). Izbjegavajte korištenje procesiranih ulja i brze hrane.

6. Pribavite dovoljne količine joda

Jod je neophodan element u tragovima potreban za sintezu hormona, a njegov manjak može doprinijeti razvoju niza zdravstvenih problema, uključujući i rak dojke.
Naime, dojke apsorbiraju i koriste puno joda, koji trebaju za pravilnu staničnu funkciju. Manjak joda u bilo kojem tkivu dovest će do disfunkcije tog tkiva, a tumori su jedna od mogućnosti.
Međutim, u uzimanju joda ne smijete pretjerati.
Postoje dokazi koji ukazuju da uzimanje velikih doza joda može biti kontraproduktivno. Nedavno provedeno istraživanje sugerira da bi moglo biti opasno primiti više od oko 800 mikrograma (mcg) joda dnevno, te da bi suplementiranje s čak 12-13 miligrama (mg) moglo imati negativne posljedice na zdravlje.


7. Izbjegavajte ksenoestrogene
Ksenoestrogeni su sintetičke  kemikalije koje oponašaju prirodne estrogene. Oni imaju veliki raspon posljedica po ljudsko zdravlje, uključujući smanjen broj spermatozoida kod muškaraca i povećan rizik od raka dojke kod žena.
Postoji velik broj ksenoestrogena, kao što su hormoni rasta u proizvodima životinjskog porijekla, bisfenol A u plastici, ftalati i parabeni u proizvodima za osobnu njegu, te kemikalije u neprianjajućim tavama.


8. Izbjegavajte nefermentirane sojine proizvode
Nefermentirana soja je bogata fitoestrogenima.
Prema nekim istraživanjima, soja u našem organizmu djeluje poput estrogena i povećava proliferaciju stanica dojke, što  može dovesti do mutacije i rasta kanceroznih stanica.


9. Izbjegavajte negativne emocije i stres
Mnoga istraživanja potvrđuju da je čak 85 posto bolesti prouzročeno negativnim emocijama. Ovaj čimbenik je vjerojatno najvažniji od svih gore nabrojenih faktora.
Izbjegavajte stres i na vrijeme se rješavajte negativnim emocija.
Provjereni i besplatan alat za to je Tehnika emocionalne slobode (EFT).
 
9. Poboljšajte prehranu
Samo 25 posto ljudi jede dovoljno povrća. Jedite povrća koliko god želite. Po mogućnosti, kupujte svježe i organski uzgojeno povrće.
Poznato je da povrće iz porodice krstašica, poput brokule i cvjetače, ima moćna antikancerogena svojstva.    
Jednostavan način da povećate svoj unos povrća je da dnevno popijete jednu litru soka od organskog zelenog povrća.


10. Izbjegavajte otrove           
Smanjite izloženost otrovima iz okoliša poput  pesticida, kemijskih sredstava za čišćenje u kućanstvu, sintetičkih osvježivača zraka i onečišćene vode.
Koristite prirodnu kozmetiku, ekološka sredstva za čišćenje, organski ili domaće uzgojeno povrće i voće, pročišćenu vodu.


11. Ograničite izlaganje elektromagnetskom zračenju

Stvaraju ga telefonske bazne stanice, mobilni telefoni, WIFI internet, dalekovidi visokog napona.
Međunarodna agencija za istraživanje raka, ogranak Svjetske zdravstvene organizacije, objavila je 3. svibnja 2011. da mobilni telefoni “mogu biti kancerogeni za ljude“.
Ako ne možete izbjeći korištenje mobilnih uređaja i WiFi interneta, zaštite se na odgovarajući način.


12. Pripremajte hranu na zdrav način
  
Vašu hranu kuhajte, dinstajte ili pripremajte na pari, radije nego da je pečete ili pržite. Još bolje, jedite sirovu hranu.

utorak, 14. kolovoza 2012.

KLINČIĆ

9 dobrobiti klinčića
klinčićKlinčić (lat. Syzygium aromaticum), također poznat i kao karanfilić ili klinček, je tradicionalno omiljena zimska mirodija.

Podrijetlom je s Indonezijskih otoka začina, odnosno sjevernih Moluka.
Danas se uzgaja u Brazilu, Indiji, Šri Lanci, Tanzaniji, Madagaskaru i na Pembi.

Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta.
Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu.

Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao).

Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak.

Prvi put se spominje u kineskim zapisima još 400. g. pr. Kr.

Rimljani su upoznali ovaj vrijedan začin preko arapskih trgovaca.


Ljekovita svojstva klinčića


Klinčić je kod nas najviše poznat kao začin. Nažalost često zaboravljamo na njegova brojna ljekovita svojstva.
Tradicionalni kineski liječnici koriste klinčić od davnina u liječenju probavnih smetnji, proljeva, hernije, lišajeva, atletskog stopala i gljivičnih infekcija.

Indijski ajurvedski iscjelitelji njime liječe dišne i probavne tegobe.

Srednjovjekovni njemački travari smjesom klinčića borili su se protiv gihta.

Rani američki liječnici koristili su ga za liječenje probavnih problema, a dodavali su ga i gorkim biljnim lijekovima kako bi bili ukusniji.

Oni su napravili i ulje od klinčića, kojim su masirali desni da olakšaju zubobolju.

Nekoliko kapi eteričnog ulja klinčića, pomiješanih s vodom, zaustavit će povraćanje, a infuzija -mučninu.

Eterično ulje klinčića učinkovito je protiv mnogih bakterija i parazita.

Klinčić sadrži eugenol, kariofilen i tanin, koji imaju jaka antimikrobna svojstva.

Te tvari putuju krvotokom ubijajući sićušne parazite, njihova jajašca i ličinke. Upravo zbog toga klinčić je neizostavan dio poznatog antiparazitnog programa dr.Clark.

Ispiranje usne šupljine razrijeđenim uljem ili žvakanje pupova klinčića ublažava grlobolju.

Japanski znanstvenici otkrili su da, poput mnogih začina, klinčić sadrži antioksidanse koji pomažu spriječiti oštećenje stanica koje može rezultirati rakom.

Nedavno istraživanje pokazalo je da je klinčić najbolji antioksidativni začin zbog visoke razine fenolnih spojeva.

Klinčić je stimulans, lokalni antiseptik i blagi anestetik. Ima pozitivne učinke na želučanu sluznicu, opušta glatke mišiće koji oblažu probavni trakt, djeluje protiv povraćanja i nadutosti te općenito potiče pravilan rad probavnog sustava.

Stomatolozi su u prošlosti rabili ulje klinčića kao oralni anestetik. Također su ga koristili za dezinfekciju korijenskih kanala zuba.

Ulje klinčića još je uvijek aktivan sastojak u nekim proizvodima za ispiranje usta i ublažavanje lošeg zadaha. U narodu se smatra da otapanje dvaju cijelih klinčića u ustima, bez žvakanja ili gutanja, pomaže obuzdati želju za alkoholom.
I na kraju, važno je spomenuti da je ovaj začin i afrodizijak.

Ljekovito djelovanje klinčića:
 
  1. poboljšava probavu
  2. pomaže kod infekcija dišnih puteva
  3. ublažava zubobolju
  4. uništava parazite i bakterije
  5. prirodni je antioksidans
  6. pomaže u liječenju gljivičnih infekcija
  7. ima svojstva antiseptika i anestetika
  8. djeluje kao afrodizijak
  9. pomaže kod gihta

U svrhu liječenja obično se koristi ulje ili kapsulirani prah klinčića. Uobičajeno doziranje je 2-5 grama praha klinčića dnevno.

Možete napraviti i ukusan i ljekovit čaj od klinčića i cimeta. U pola litre vode stavite 2 štapića cimeta i 6 cijelih klinčića. Kuhajte 15 minuta, a zatim procijedite. Popijte 2-3 čaše čaja dnevno.
 

Klinčić u kulinarstvu


Osim što je neizostavan začin za zimi popularno kuhano vino, klinčićem se aromatiziraju brojna slatka i slana jela.

Bogato začinjeni kolači, keksi, pudinzi ili slatki kruhovi nerijetko u svojem receptu sadrže klinčić u kombinaciji s cimetom, a katkad i đumbirom.

Klinčić izvrsno povezuje okus jabuka i krušaka pa se rabi u pripravi pita i torti od jabuka i krušaka ili voćnih umaka i kompota. S obzirom da je njegov okus vrlo intenzivan, nužno ga je pri kuhanju postupno i pažljivo dozirati.

Cjeloviti klinčići ukusni su u juhama od graška i graha ili zapečenom grahu s čilijem, gdje njihova snažna, jetka mirodijska karakteristika daje punoću okusa.

Isto tako, u očišćenu glavicu luka može se utisnuti nekoliko cjelovitih klinčića pa dodati riži prilikom pirjanja. Klinčić je prisutan u mnogim kombinacijama začina, npr. u mješavini za kiseljenje povrća ili u mješavini začina za pečenje.

Najbolje ga je kupovati u cjelovitom obliku, jer pakiran u prahu brzo gubi okus, a i njegova ljekovita svojstva propadaju. Cijele klinčiće se preporučuje potrošiti u roku od godinu dana, a mljevene unutar šest mjeseci.

Budući da je vrlo čvrste strukture, teško ga je usitniti pa se savjetuje samljeti ga u mlincu za kavu.

Sprema se u zatvorene posude i drži na suhom i tamnom mjestu. Svježinu začina moguće je produžiti čuvanjem u hladnjaku.
 

ponedjeljak, 6. kolovoza 2012.

EKO PAPRIKA

Kako uzgojiti eko papriku
paprikaPaprika je u našim krajevima vrlo zastupljena biljka.
Ima plodove raznih oblika i boja.

Možemo je naći veličine malih bobica pa sve do velikih plodova oblika rajčice i roga.

Plodovi mogu biti tamnozeleni, svijetlozeleni, žuti, narančasti i crveni. Mogu imati slatki, poluljuti i ljuti okus.

Ovu korisnu i hranjivu namirnicu u 15. stoljeću u Europu su donijeli Španjolci.

Kasnije se preko Afrike proširila u Tursku, a odatle u Mađarsku.

Danas se u svijetu uzgaja oko 50 sorti paprika.


Paprika  - riznica vitamina


Paprika je vrlo hranjiva namirnica.

Sadrži četiri puta više vitamina C od naranče. Njegova količina ovisi o sorti paprike, podneblju u kojem je uzgojena i nekim drugim čimbenicima.

Crvena paprika poznata je po sadržaju vitamina C i beta-karotena, a dobar je izvor i vitamina B6 te vitamina A.

Osim navedenih, u paprici se u manjim količinama nalaze i ostali vitamini. Od minerala najviše ima kalija.

Smrzavanjem paprike dolazi do gubitka kalija, cinka, vitamina C, riboflavina, vitamina B6 i vitamina E.

Kod kiseljenja paprika gubi manji dio vitamina, ali ih još uvijek ostaje dovoljno za podmirenje potreba organizma.

Energetska vrijednost svježe crvene paprike iznosi samo 20 kcal na 100 g.

100 g svježe crvene paprike sadrži 92 posto vode, 6 g ugljikohidrata, 0,99 g bjelančevina, 0,3 g masti i 1,2 g dijetetskih vlakana.

 


Sadnja paprike


Papriku počnite saditi na otvorenom kada srednje dnevne temperature zraka dosegnu 15°C, te prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva.

Najbolja  temperatura za rast i razvoj paprike je  oko 25 C.

Ako temperatura dostigne vrijednost veću od 35 C paprika prestaje rasti. Ako se temperatura spusti ispod 0 C, biljka ugiba.

Pri nižim temperaturama korijen ne raste te je ukorjenjivanje otežano, a samim time i onemogućen normalan rast i razvoj.

Biljke nakon sadnje u nepovoljnim uvjetima teško se i sporo oporavljaju.

Paprike možete saditi na ravnu površinu ili u gredice. Način i sklop sadnje ovise o vrsti paprike koju sadite te razdoblju berbe.

Biljke koje se beru kroz  kraće vrijeme,  sade se u gušćem sklopu, dok one koje se beru kroz duže vrijeme, sade se u manjem broju biljaka po jedinici površine.

Prilikom sadnje tlo dobro natopite vodom.


Priprema tla za sadnju


Rastu i razvoju paprike pogoduje zemljište bogato hranjivim tvarima.

Najbolja su duboka humusna i topla tla, te tla na kojima se ne zadržavaju oborinske vode.

U jesen, dubokim kopanjem na dubinu 30 -35 cm, počinje priprema tla za sadnju paprike. U proljeće, prije sadnje, tlo se usitnjava i poravnava.

Sadnja na otvorenom počinje kada je tlo dovoljno toplo te kada prestane opasnost od kasnih mrazeva.

U polju se paprika rasađuje u redove. Razmak između redova bi trebao biti oko 70 cm, dok je razmak između biljaka - 30 cm.

Gnojidba zemljišta prije sadnje ili rasađivanja će doprinijeti većem prinosu. Paprika iznosi iz tla veliku količinu fosfora, kalija i dušika, te je potrebna pojačana gnojidba tla prije sadnje.

U uzgoju na otvorenom, prihranite papriku 2-3 puta. Prvi put 10 dana nakon presađivanja, drugi put prije stvaranja prvih plodova, te zadnji put mjesec dana nakon drugog prihranjivanja.

Najbolji predusjevi paprike su kulture iz porodice mahunarki (grah, grašak i dr.).

Nakon paprike preporučuje se uzgoj korjenastih kultura i kupušnjača.

Izmjenjujte kulture tijekom određenog perioda kako se ne bi smanjio urod paprike. Monokultura kod uzgoja paprike nije preporučljiva.

Kao predusjev nije preporučljivo saditi rajčicu i krumpir, zbog mogućnosti prenošenja bolesti.


Bolesti paprike


Od gljivičnih bolesti paprike najčešća je pepelnica. Na naličju listova razvija se rijetka prljavo bjeličasta prevlaka, listovi počinju žutjeti, uvijati se, venuti i otpadati.

Zbog gubitka lisne mase, sve je slabija cvatnja, a prinos nikakav.

Do zaraze dolazi ljeti kada temperatura naraste iznad 32°C. Preporučuje se preventivno prskanje nasada prirodnim sredstvima protiv zaraze kada se temperatura popne iznad 32°C.

Osim pepelnice, tijekom vegetacije, papriku napada još nekoliko gljivičnih bolesti poput gangrene korjenova vrata.

Do zaraze može doći još u rasadu, na presađenim biljkama i kasnije u vegetaciji. Na presađenim biljkama vrat korijena posmeđi nakon čega se pojavi nekroza i vlažna trulež kore, a zaražene biljke polegnu kao pokošene, uvenu i uginu.

Štete se javljaju nakon zalijevanja, kada se zaraza počne širiti tlom. Na takav način možete zaraziti vrlo velik broj biljaka. Štete su tada najveće.

Plodovi koji leže na tlu mogu se direktno zaraziti, međutim do zaraze može doći i kroz peteljku. Na mjestima gdje se zaraza pojavila za vlažnog vremena oblikuje se vodenasta pjega s bjeličastom prevlakom, koja se proširi po cijelom plodu. Za suhog vremena zaraženi plodovi se smežuraju, a pokožica poprimi izgled i boju pergamenta.

U drugoj polovini srpnja ili početkom kolovoza, u doba najvećih vrućina, često dolazi do naglog venuća razvijenih biljaka paprike. Riječ je o gljivičnoj bolesti poznatoj pod imenom venuće.

Do venuća biljaka paprike dolazi tijekom noći, nakon obilnog zalijevanja.

Zaraza se pojavi naglo – manji ili veći broj zdravih i čvrstih biljaka već sljedeće jutro uvene. Na tim se biljkama poslije listovi posuše, a na njima ostaju visjeti plodovi koji pocrvene.

Poprečnim prerezom takve biljke na vratu korijena lijepo je vidljiv smeđe crni prsten neposredno ispod kore stabljike, znak začepljenja provodnih snopova.

Vrlo često uvene samo jedna strana biljke, koja se tada slabije razvija i daje kržljave plodove.

Razvoju gljivica pogoduje visoka vlaga tla, uz visoku temperaturu zraka i tla.

No, najopasnija bolest paprike je bakterijska krastavost plodova.

Javlja se potkraj srpnja nakon kiše. Za razvoj bakterije potrebna je visoka relativna vlaga zraka u rasponu od 24 do 30 °C.

Simptomi se javljaju na licu listova kao male tamnozelene vlažne pjege nepravilnog oblika, koje se s vremenom povećavaju i postaju uglate, obrubljene žućkastim rubom.

Međusobno se spajaju zahvaćajući sve veću površinu lista.

Infekcija se širi od donjih listova prema gore. Jače zaraženi donji listovi žute i otpadaju.

Na plodovima nastaju nekrotične pjege smeđe boje, oko kojih tkivo ploda puca.

Dolazi do deformacije ploda, a na mjestu pukotina stvaraju se plutasti ožiljci. Sjeme na mjestu zaraze ploda pocrni.


Prevencija i liječenje bolesti paprike


Zaštita paprike se prvenstveno sastoji u preventivi poput plodoreda u trajanju od 3 do 4 godine, redovitog uklanjanja zaraženih biljaka i njihovog spaljivanja.

Hranite papriku organskim gnojivom i kvalitetnim kompostom. Tako biljke postaju otpornije na bolesti i daju zdrave plodove.

Ne zaboravite posaditi vašu papriku zajedno s kompatibilnim biljkama. Paprici odgovara prisutnost rajčice, ali ona ne voli blizinu graha, kupusa i kelja.

Redovno špricajte papriku prirodnim sredstvima za suzbijanje nametnika - pripravcima od koprive, preslice, crnog i bijelog luka (više o tome kako pripremiti takva sredstva pročitajte ovdje).

Zaražene biljke uklonite i spalite, nemojte ih odlagati u kompostište.


Uzimanje sjemena paprike


Sjeme paprike je bubrežastog oblika, glatke površine i blijedožućkaste boje.

Dužina sjemena je 3 – 4 mm, širina 2 – 3 mm, a debljina 1 mm. U jednom gramu ima 150 – 200 sjemenki.

Sjeme uz povoljne uvjete čuvanja može zadržati klijavost i do 5 godina.

Za dobivanje sjemena koristite zrele plodove crvene, narančaste ili tamnožute boje.

Za sjeme ostavite potpuno razvijene plodove karakterističnog oblika i veličine za uzgajanu sortu, sa zdravih biljaka.

Sjeme ćete najlakše izdvojiti iz svježih plodova. Mesnati dio ploda nakon vađenja sjemena iskoristite za jelo.

Izvađeno sjeme prosušite u tankom sloju. Rasprostrite ga na lako upijajući papir ili pamučnu tkaninu te odložite na suho, prozračno i sjenovito mjesto.

Dobro prosušeno i očišćeno sjeme najbolje je spremiti u označene papirnate vrećice i čuvati na suhom, prohladnom i tamnom mjestu.


Berba i čuvanje


Prve plodove paprike možete ubrati već 50 dana nakon njenog rasađivanja. Za vrijeme branja plodova vodite računa da ne oštetite biljku.

Razdoblje branja paprike ovisi i o samom vremenu sadnje paprike i vremenskim uvjetima koji su nastupili nakon sadnje.

Papriku berite tijekom sunčanog dana, nakon rose. Nikad je ne berite neposredno nakon kiše, jer vlažni plodovi brzo pljesnive i trunu.

Papriku je najbolje brati škarama.

Ubranu papriku nikad ne držite duže od sat vremena na suncu.

Svježe paprike možete čuvati u hladnjaku do 5 dana. Možete ih zamrznuti, kiseliti ili konzervirati u ulju.

Papriku možete i osušiti. Izrežite papriku na rezance ili kolutiće, očistite od sjemena pa stavite u kipuću vodu na 10 minuta.

Ocijedite i stavite na sušenje. Trebat će vam nešto više topline nego kod ostalog povrća. Kada je paprika dovoljno suha, sameljite je da je usitnite.

Ljekovitost paprike


Osim što je hranjiva namirnica, paprika ima i određena ljekovita svojstva koja se ne smiju zanemariti.
Paprika je korisna kod ateroskleroze jer njezin sastojak citrin utječe na propustljivost kapilara i čini ih elastičnima.

Potiče lučenje probavnih sokova te tako otvara apetit i poboljšava probavu.

Paprika sadrži oko 20 spojeva iz grupe karotenoida, koji su prirodni antioksidansi i imaju važnu ulogu u zaštiti zdravlja jer štite od utjecaja slobodnih radikala.

No, najvažniji je alkaloid kapsaicin koji je veoma ljutog okusa. Najviše ga ima u ljutim paprikama, unutarnjem dijelu ploda, oko sjemenki.

Kapsaicin papričicama daje ne samo ljutinu, nego i posebna ljekovita svojstva zbog kojih ih možemo svrstati među najzdravije namirnice svijeta.
Prema istraživanima, kapsaicin...
  • djeluje antiupalno
  • sprečava bol
  • poboljšava zdravlje kardiovaskularnog sustava
  • sprečava mnoge vrste raka
  • poboljšava probavu
  • pomaže mršavljenju
  • štiti od želučanih bolesti
  • pomaže kod dijabetesa tipa 2

Zaista isplati se pokušati s eko uzgojem ove čudesne namirnice!

petak, 3. kolovoza 2012.

SUNCE I ZDRAVLJE

Iscjeljujuća moć Sunca
sunceSunce je izvor života.
Svi prirodni procesi na Zemlji ovise o Suncu.
Ljudi, biljke i životinje također ovise o Suncu i prilagođavaju se njegovom ritmu.
Mnogi znanstvenici danas smatraju da je, uz pravilnu prehranu i uravnotežen stil života, Sunčeva svjetlost najbolja zaštita od mnogih bolesti.
Istraživanja provedena širom svijeta pokazala su da je dozirano izlaganje ultraljubičastim Sunčevim zrakama jedna od najefikasnijih metoda liječenja koja je ikad postojala.


Ljekovita svojstva sunca


Izlaganjem Suncu hranimo naš sustav cijelim spektrom ultraljubičastih zraka koje dolaze do Zemlje.
Prije nego što su bili izmišljeni antibiotici,  helioterapija (terapija Suncem) je bila najuspješnija metoda liječenja infekcija, ali i drugih bolesti.
Razlog zbog kojeg toliko žudimo za Suncem kada ga nema je instinkt našeg tijela koje se želi izložiti ozdravljujućim i pročišćavajućim zrakama Sunca.
Ljudsko je tijelo stvoreno da koristi ultraljubičaste zrake, a najviše ih trebamo zbog zdravlja naših stanica.
Nedostatak izlaganja ultraljubičastim zrakama može dovesti do pojave raka, a to su potvrdila i znanstvena istraživanja.
Usprkos općeprihvaćenom mišljenju da izlaganje suncu može uzrokovati rak, ljudi koji rade u uredima češće obolijevanju od raka kože od onih koji rade na otvorenom.
Sunčeva svjetlost nas hrani energijom. Nedostatak sunčeve svjetlosti podrazumijeva nedostatak energije u tijelu, što posljedično dovodi do slabljenja imunološkog sustava i razvoja bolesti.
Sunce dezinficira našu kožu od štetnih bakterija. Što je dulji val ultraljubičaste svjetlosti to dublje prodire u našu kožu, a najduži dopiru i do našeg mozga i utječu na naše raspoloženje.<

Dokazano je da izlaganje suncu...
  • pozitivno utječe na zdravlje srca i krvnih žila,
  • poboljšava raspoloženje,
  • pomaže kod visokog krvnog tlaka i aritmije,
  • uravnotežuje razinu kolesterola i šećera,
  • povećava energiju, izdržljivost i snagu,
  • povećava otpornost tijela na infekcije,
  • regulira razinu hormona,
  • smanjuje upale,
  • povećava toleranciju na stres i smanjuje depresiju,
  • ima antibakterijski učinak,
  • smanjuje rizik od raka


Najnovija istraživanja povezuju nedostatak vitamina D u organizmu s depresijom, multiplom sklerozom, rakom dojke i prostate, osteoporozom, dijabetesom i pretilošću.


Solarna voda (SURYA JAL)


Sunce ima sposobnost pročišćavanja i energiziranja vode.
Uz pomoć Sunca možete pročistiti vašu vodu iz slavine. Nalijte pitku vodu u staklenu bocu, ali ne do samog kraja - ostavite cca 5 cm prostora do vrha.
Kada ste napunili staklenu bocu pitkom vodom, pokrijte površinu manjom staklenom čašom ili poklopcem da bude prozirno kako bi Sunčeva svjetlost padala direktno unutra.
Bocu ostavite na suncu minimalno 5 sati, a najbolje je da bude vani 48 sati.
Uživajte u okusu!


Solarna yoga  (sungazing)


U 19. stoljeću Britanci su u Indiji otkrili postojanje jogija koji su navodno imali više stotina godina.
S velikim interesom su započeli istraživati fenomen starih i vitalnih ljudi. Ti stari jogiji poznavali su jednu od najčuvanijih tajni svih vremena - "solarnu yogu", odnosno način ili tehniku pomoću koje se
direktnim upijanjem energije Sunca može podmladiti fizičko tijelo.
Ljude koji su ovladali ovom tehnikom nazivaju "onima koji se hrane božjom manom". Najpoznatiji solarni jogiji 19. i 20. stoljeća su Swami Visudananda, Prahlad Djani, lutajući svetac Sun-jogi
Umasankara i Hira Ratan Manek.
Solarna yoga uključuje svakodnevno gledanje u Sunce ujutro ili navečer, a više o tome možete pročitati ovdje.


Kako i koliko se izlagati Suncu


Naša nam klima dozvoljava da boravimo na Suncu ne samo ljeti, nego u jesen, proljeće, čak i zimi.
Međutim, potrebno je dozirati Sunčeve zrake, jer je pretjerano izlaganje također štetno.
Dok zimi, proljećem i najesen ne postoji opasnost od Sunca, ljeti je bolje izbjegavati Sunčeve zrake između 11 i 15 sati.
Ako  u ovo vrijeme morate biti na Suncu, najbolje je da zaštitite kožu na prirodan način. Možete koristiti prirodna nerafinirana ulja poput maslinovog ili bademovog ulja. Za njegu kože nakon sunčanja možete koristiti aloa vera gel.
Nažalost, boravak na Suncu dok je tijelo premazano SPF zaštitnom kremom, ne može donijeti ništa dobroga. Dobro provjerite koje kemikalije stavljate na kožu, jer one se upijaju u vaše tijelo.
Izlaganje Suncu trebamo prilagoditi našem tipu kože i doši. Prema ayurvedi, pitta tipovi se trebaju izlagati Suncu manje, a vata i kapha više.
Prije sunčanja preporučuje se tuširanje kako bismo s tijela skinuli naslage naše prirodne masnoće.
Ako je moguće, Suncu trebate izlagati cijelo tijelo, s početka samo nekoliko minuta. Postupno povećavajte vrijeme sunčanja na 20-30 minuta.
Šetnja sunčanim danom može imati isti učinak kao i sunčanje.

Naše tijelo je inteligentno - ono stvara zalihe vitamina D i koristi ih u mjesecima kada sunca nema dovoljno.
Zato, iskoristite priliku i dok ima sunčanih dana, "napunite baterije"!