PROSO

Proso - svestrana, zdrava i lako probavljiva žitarica

Proso je drevno sjeme, koje se izvorno uzgajalo u suhim klimama Afrike i sjeverne Kine još od neolita.

Arheolozi su otkrili 4000 godina staru zdjelu rezanaca od prosa u sjeverozapadnoj Kini.

S vremenom, proso se proširilo po cijelom svijetu.

Rimljani i Gali od ove žitarice su pravili kašu, a u Srednjem se vijeku proso jelo češće od pšenice.

Unatoč njegovoj popularnosti, u Americi i Europi proso se većinom smatralo stočnom hranom.

Srećom, zanimanje za ovu namirnicu raste, pogotovo među ljudima kojima se preporučuje bezglutenska dijeta.

Naime, za razliku od nekih žitarica, proso ne sadrži gluten.

Nutritivna svojstva prosa

Proso je blago slatkastog okusa i orašaste teksture.

Ova žitarica preporučuje se svima jer tijelo opskrbljuje s mnoštvom korisnih hranjivih tvari.

Sadrži čak 15 posto bjelančevina, što ga čini vrhunskom namirnicom za vegetarijance, a uz to je bogato vlaknima, vitaminima B-kompleksa, uključujući niacin, tiamin i riboflavin.

Proso je i odličan izvor minerala, jer u njemu ima željeza, magnezija, mangana, fosfora i kalija.

Fosfor obavlja važnu ulogu u našem organizmu.

Osim što je odgovoran za izgradnju kostiju i zubi, fosfor je potreban za rast i obnovu stanicate proizvodnju DNA i RNA.

Proso je namirnica koja čuva zdravlje srca, jer je bogata magnezijem.

Ovaj mineral ublažava i tegobe s astmom te učestale napade migrene. Osim toga, magnezij pomaže pri snižavanju krvnog tlaka i smanjuje rizik od srčanog udara.

Proso sadrži i fitokemikalije, uključujući fitinsku kiselinu, za koju se vjeruje da snizuje kolesterol, te fitat, koji je povezan sa smanjenim rizikom od raka.

Ova žitarica pripada alkalnoj skupini namirnica, što ga čini lako probavljivim i djeluje umirujuće na želudac.

Proso je pametan ugljikohidrat s puno vlakana i niskim postotkom šećera. Zbog toga ima i relativno nizak glikemijski indeks.

Smatra se da proso čisti organizam, uspostavlja ravnotežu, regulira probavu i jača imunitet.

Preporučuje se u slučajevima povećanog fizičkog i psihičkog napora, trudnicama i dojiljama.

Priprema prosa

Proso je svestrana namirnica. Može se koristiti u slanim jelima i desertima.

Ima delikatan orašasti okus i, ovisno o tome kako ga kuhate, može biti hrskavo ili mekano.

Osnovni recept

Počnite pripremati jelo od prosa tako da ga isperete i ocijedite.

U srednji lonac ulijte dvije i pol šalice vode i kad zakipi dodajte šalicu prosa. Poklopite, smanjite temperaturu i kuhajte 15 minuta.

Zatim maknite s vatre i pustite da stoji još 20 minuta. Dodajte maslinovo ulje i začinite po želji.

Za nešto mekšu kašu od prosa, povećajte količinu vode na tri i pol šalice i kuhajte pokriveno dok se voda potpuno ne apsorbira 45 minuta do sat vremena.

Ako želite da bude hrskavije, tostirajte proso prije kuhanja. Pržite ga u suhoj tavi na srednjoj vatri uz stalno miješanje oko tri minute, a zatim dodajte vodu i poklopite.

Ako vam nakon ručka ostane prosa, ne trebate razmišljati što ćete s njim. Ostatke prosa možete:

• ubaciti u salate
• prepržiti s tofuom i povrćem
• pripremiti s mlijekom, medom i cimetom za doručak

Salata s prosom i crnim grahom

Sastojci

• 1 šalica prosa
• 3 šalice vode
• 2 šalice kuhanog crnog graha
• 2 velike rajčice, sjeckane
• 1 srednja glavica luka, sjeckana
• 1 srednji krastavac

Za preljev

• trećina šalice vode
• 3 žlice soka od limuna
• 1 žlica balsamico octa
• 2 žličice češnjaka, mljevenog
• 1 žličica morske soli
• ¼ žličice crnog papra
• 1 žličica kumina

Priprema

Kuhajte proso u tri šalice vode dok je ne upije, oko 30 minuta. Pustite da se ohladi. U veliku zdjelu stavite proso, crni grah, rajčicu i luk.

Krastavac izrežite na kriške i dodajte u salatu. Pomiješajte sve sastojke za preljev i prelijte salatu. Stavite u hladnjak kako bi salata bila dobro ohlađena.

Složenac s prosom

Sastojci

• pola glave kupusa, tanko narezanog
• sol
• 2 žlice ekstra djevičanskog maslinovog ulja
• 1 srednja glavica luka, sitno nasjeckanog
• 1/4 šalice nasjeckanog svježeg kopra
• svježe mljeveni papar
• 1 šalica nemasnog kravljeg sira
• 2 šalice kuhanog prosa

1. Zagrijte pećnicu na 190 stupnjeva. U jednu zdjelu stavite kupus, dodajte malo soli i pustite da stoji 10 minuta.

2. U međuvremenu, zagrijte žlicu ulja na srednjoj vatri i dodajte luk. Pirjajte miješajući dok ne omekša, oko tri minute. Dodajte sol i nastavite miješati oko 10 minuta.

Tada dodajte kupus i kuhajte miješajući oko 10 do 15 minuta. Umiješajte kopar i dodajte papar. Sve to zatim prebacite u veliku zdjelu.

3. U multipraktik ubacite sir i miksajte dok smjesa ne postane glatka. Dodajte malo soli i papra. Prebacite u zdjelu s kupusom. Dodajte proso i sve zajedno promiješajte. Sve skupa stavite u posudu za pečenje.

4. Pecite oko 40 minuta i zatim ostavite da se hladi najmanje 15 minuta prije posluživanja.

Uključite proso u vaš meni! Ova namirnica je zdrava i bogata hranjivim tvarima pa je odličan dodatak svakoj prehrani.

VANILIJA

Vanilija - ljekovitost povrh neodoljivog mirisa i okusa

Vanilija je jedan od najpopularnijih i najomiljenijih, ali i najskupljih začina svijeta.

Iako se uglavnom koristi za začinjavanje, sve je više saznanja o njenoj ljekovitosti.

Zbog toga vanilija postaje sve popularnija i na području alternativne medicine.

Mirišljave mahune vanilije plod su orhideje penjačice koja raste u tropskim šumama Središnje Amerike.

Postoji čak 150 vrsta vanilije, no danas koriste se samo dvije vrste -  Bourbon i Tahitian vanilija.

U indijanskom narodu Totonaca bila je veoma cijenjena kao lijek protiv otrova, plućnih bolesti i sifilisa te je bila sastavni dio mnogih ljekovitih mješavina.

Do sredine 19. stoljeća taj je narod bio glavni svjetski proizvođač vanilije.

Hernán Cortés je u 16. stoljeću prvi upoznao Europljane s vanilijom.

Nakon šafrana, vanilija je najskuplji začin, a cijenjena je zbog svoje čudesne arome.

Sastav i ljekovitost vanilije

Ključan sastojak u mahuni vanilije je vanilin.

Prisutni su i brojni tragovi drugih spojeva poput eugenola, kaprinske kiseline, fenola, fenol etera, karbonilnih spojeva, estera, laktona, alifatskih i aromatskih ugljikohidrata i vitispirana.

Vanilijin ekstrakt sadrži male količine vitamina B poput niacina, pantotenske kiseline, tiamina, riboflavina i piridoksina, te minerale kao što su kalcij, magnezij, kalij, mangan, željezo i cink.

Iako na vaniliji nije rađeno mnogo istraživanja, vanilioid iz nje sličan je kapsaicinu iz chillija ieugenolu iz klinčića, kojima su dokazana brojna ljekovita svojstva.

Vanilija pomaže kod akni i problematične kože, ublažava simptome gripe, a može se koristiti i kod mučnina u trudnoći.

Obloge od vanilije daju trenutno olakšanje kod zubobolje i opekotina. Smatra se da vanilija može pomoći i kod neredovitih menstruacija.

Nutricionisti pretpostavljaju da vanilioid ima blago antikancerogeno djelovanje.

Ljekovita svojstva vanilije:

• prirodni je antioksidans
• pomaže kod problematične kože
• ublažava stres i napetost
• povećava libido
• pomaže kod želučanih tegoba
• djelotvorna je kod mučnina u trudnoći

Moć mirisa vanilije

Već sam miris vanilije snažno djeluje na psihu tako što izrazito opušta i stimulira.

U jednom istraživanju mirisanje vanilije pomoglo je 70% teško oboljelih pacijenata da budu smireniji i lakše podnose napete situacije.

Kod Maja je bila cijenjena kao moćan afrodizijak, a njemačka studija iz 18 stoljeća pokazala je da je vanilija prirodan lijek za impotenciju.

Ta su afrodizijačka svojstva potvrdila i  novija istraživanja, u kojima se vanilija pokazala kao najbolji miris za poticanje libida.

Ako ste izloženi stresnim događajima ili želite pojačati libido, nosite sa sobom mahunu vanilije te je po potrebi pomirišite.

Od vanilije možete napraviti i ekološki osvježivač prostora. Da biste ga proizveli, promiješajte žličicu ekstrakta vanilije s vodom u boci sa raspršivačem.

Vanilija  u kozmetici

Vanilija je visoko zastupljena u kozmetičkoj industriji zbog neodoljivog mirisa i umirujućeg djelovanja.

Koristi se u svim vrstama kozmetičkih proizvoda, ponajviše u parfemima i kremama.

Antibakterijska svojstva vanilina pomažu kod prištića i akni, a antioksidativna štite kožu od slobodnih radikala koji uzrokuju oštećenje tkiva.

Vanilija u kulinarstvu

Vanilija je jedna od najpopularnijih aroma na svijetu, a najčešće se dodaje u slastice poput sladoleda, kolača, čokolade, kao i u kavu i umake.

Mahunu možete upotrijebiti dva puta. Nakon prve upotrebe je operite i osušite. Čuvajte je u hermetički zatvorenoj posudi ili  šećeru, koji će poprimiti njenu aromu.

Koristite pravu vaniliju jer samo ona ima posebnu aromu i ljekovita svojstva. (Na tržištu postoji mnoštvo proizvoda od umjetne arome vanilije).

Kod kupnje mahuna pripazite da su  crno-smeđe boje, sjajne i gipke.

Najkvalitetnija vanilija dolazi iz Meksika i s madagaskarskog Burbonskog otočja, dok se indonezijska i tahićanska vanilija smatraju manje kvalitetnima.

Domaći ekstrakt od vanilije

Sastojci

• dvije uzduž prerezane mahune vanilije
• šalica vodke

Priprema

Zatvorite sastojke u staklenu posudu i pustite da odstoje dva mjeseca na tamnom mjestu. Povremeno protresite staklenku. Nakon dva mjeseca ekstrakt je gotov.

Čuvajte ekstrakt na tamnom mjestu u dobro zatvorenoj staklenoj bočici.


 

STEVIA-PRIRODNI ZASLAĐIVAČ

Stevija (Stevia rebaudiana)

Broj posta: 122

Stevija (Stevia Rebaudiana)
Kingdom: Plantae
(unranked): Angiosperms
(unranked): Eudicots
(unranked): Asterids
Order: Asterales
Family: Asteraceae
Tribe: Eupatorieae
Genus: Stevia

Stevija (Stevia rebaudiana BERTONI) je višegodišnji zeljasti grm iz porodice glavočika (Asteraceae), koji može narasti i do 1 m u visinu. Unutar roda Stevia poznato je oko 150 vrsta – Stevia ovata, Stevia eupatoria, Stevia serrata i, naravno, Stevia rebaudiana koja za razliku od ostalih vrsta iz navedenog roda sadrži značajne količine slatkih glikozida.
Listovi stevije su dugi oko 5 cm, a široki oko 2 cm. Svježe lišće stevije ima ugodan slatki okus
zbog glikozida steviozida, čiji je ekstrakt 200 do 300 puta slađi od šećera.

Posušeno lišće stevije je oko 40 puta slađe od šećera. U listovima stevije nalazi se osam različitih glukozida, a najznačajniji su steviozid, rebaudiozid A, rebaudiozid C i dulkozid, koji se ovisno o načinu uzgoja i sorti nalaze u lišću u različitim postocima i o tome ovisi koliko će biti “slatki”.

Primjena stevije

Prema novijim svjetskim istraživanjima stevija ima širok spektar primjene i može se koristiti u:

* u proizvodnji sladoleda, keksa i kolača jer stevija ostaje stabilna i na 200 ºC
* salatama, jelima od sira, tjesteninama, itd.
* juhama, umacima, raznim predjelima
* u konzerviranju povrća i voća umjesto šećera, jer ne fermentira.

Ljekovito djelovanje stevije

* odlična je za dijabetičare jer redovito uzimanje stevije stimulira rad gušterače (stvara se više inzulina posušeno lišće stevije se može koristiti kao zaslađivač i dodatak u različitim mješavinama čajeva, kave, mlijeka, kakaa, voćnim sokovima i ostalim pićima
* osušeno lišće stevije kao dodatak hrani poboljšava probavu i ima važnu ulogu u odvijanju
* ostalih procesa u ljudskom organizmu
* redovitim korištenjem stevije pospješuje se aktivacija enzima u cijelom organizmu, smanjuje se razina “lošeg” kolesterola (LDL-a) i razina glukoze u krvi
* stevija je bez kalorija, glikemijski indeks (GI) = 0
* učestalim korištenjem stevije smanjuje se visoki krvni tlak, pospješuje se prokrvljenost (mikrocirkulacija krvi) u cijelom tijelu
* poboljšava funkciju miokarda
* stevija ima antiseptičko, antialergijsko i antimikrobno djelovanje (zbog anti-mikrobnog djelovanja stevija se koristi kao dodatak pastama za zube, a proizvode se i gume za žvakanje)
* jača regeneracijske procese u organizmu
* neutralizira toksine i pospješuje njihovo izlučivanje iz organizma (uključujući i radionukleide)
* usklađuje rad endokrinih žlijezda
* stimulira digestivne i urinarne procese u organizmu
* ekstrakt stevije povoljno djeluje na mnoge bolesti kože (kupke za “čišćenje” kože)
* korištenjem stevije reducira se ovisnost o alkoholu i pušenju, itd.

Generalna preporuka o doziranju pri korištenju stevije je od 3-5 mg/kg/tt (tjelesne težine), ovisno o tome radi li se o čistom ekstraktu stevije (dorađeno) ili samo o prirodno samljevenom suhom lišću. Kvalitetno uzgojena stevija bi mogla stvoriti novu vrijednost u hrvatskom gospodarstvu. Težište naših istraživanja bilo je tehnološke prirode, odnosno stvaranje preduvjeta za brže širenje stevije, a to je proizvodnja sjemena, kvalitetnih reznica i ispitivanje tehnologije uzgoja. Poznato je iz literaturnih navoda da je stevija višegodišnja biljka, kada su klimatske prilike takve da se zimi temperatura ne spušta ispod nule. U protivnom, potrebno je biljke zaštititi od niskih temperatura ili unijeti u zaštićeni prostor. Biljka se može kvalitetno uzgajati oko tri godine, nakon čega je potrebno obnoviti nasad. Prvi preliminarni rezultati pokazuju da se biljka može vrlo kvalitetno uzgajati i u kontinentalnom dijelu sjeverozapadne Hrvatske, jer je dala mnogo kvalitetnog lišća po stabljici, a organoleptička testiranja su pokazala visoki postotak steviozida u lišću. Sušenjem i mljevenjem lišća dobiven je zeleni prah izuzetnih sposobnosti i postojane zelene boje. Steviju je moguće koristiti na taj način, kao i čisti ekstrakt, ali se može napraviti i vodena otopina.

DO JAČIH KOSTIJU BEZ LIJEKOVA

Čuvajte kosti uz darove prirode

Naši kosti nalaze se u neprestanoj pregradnji. Stalno se stvara novo koštano tkivo.

Kad se to ne bi događalo, kosti ne bi bile kvalitetne i često bismo imali prijelome.

Stanice zvane osteoklasti razgrađuju staru kost, a novu kost zatim grade osteoblasti.

U normalnim uvjetima osteoblasti i osteoklasti u međusobnoj su ravnoteži, no ta se ravnoteža može poremetiti.

Kod takvih situacija dolazi do smanjenja koštane mase.

Kod većine ljudi gustoća koštane mase počinje se postupno smanjivati kad pređu tridesetu godinu, a kod žena to se još dodatno ubrzava u prvih deset godina nakon početka menopauze.

Srećom, postoje koraci koje možete poduzeti kako biste usporili ili čak potpuno zaustavili smanjenje gustoće kostiju.

Nemojte misliti da je riječ o lijekovima ili dodacima prehrani. Kao i uvijek, priroda nam nudi najbolje rješenje.

Komorač

Na prvom mjestu je poznata, često nepravedno zanemarivana namirnica - komorač. Ako ga do sad niste probali, pravo je vrijeme za prvi put.

Ova biljka se još naziva i morač, slatki kopar, janež, slatki aniš, divlja mirodija ili morač, ovisno gdje živite.

Ovo povrće ima dugu povijest korištenja u ljekovite svrhe, te se od davnina primjenjuje kao osvježivač daha, kod probavnih tegoba i za izbacivanje sluzi iz pluća.

Sjeme komorača ima blagotvoran učinak protiv gubitka mineralne gustoće kostiju.

Djeluje tako da povećava broj osteoklasta (stanica koje grade kosti) i time pruža zaštitu kostima.

Komorač je riznica hranjivih tvari, uključujući vitamin C, folnu kiselinu, kalcij i magnezij.

Sadrži i antioksidanse koji pomažu smanjiti upale, jačaju imunološki sustav i pomažu u sprečavanju nastanka raka.

Stoga, čak i ako ne volite jesti komorač, ubacite ga koji put u dnevni jelovnik. Ipak je zdravlje u pitanju.

Komorač je samo jedan primjer povrća koje je odlično za vaše kosti.

Visok udio povrća u prehrani već je odavno povezan s pozitivnim učincima na mineralni status kostiju.

Uključivanje u prehranu kvalitetnog, organskog i domaćeg povrća povećat će snagu vaših kostiju i smanjiti rizik od prijeloma u bilo kojoj dobi vašeg života.

Kakao

Vaše kosti sastoje se od desetak minerala, tako da osim kalcija morate se usredotočiti i na unos nekih drugih minirala, poput silicija i magnezija.

Dobri izvori silicija su krastavci, paprike, rajčica i brojno bilje uključujući koprivu, rastavić i lucernu.

Što se tiče magnezija, najbolji izvor ovog minerala je sirovi organski kakao.

Da, kvalitetna čokolada izuzetno je bogata magnezijem pa je nemojte ni slučajno izbjegavati!

Još jedan obilan izvor minerala je himalajska kristalna sol. Naime, ona sadrži sva 84 elementa koja se nalaze u ljudskom tijelu.

Himalajska sol donedavna je bila prilično nepoznata u našim krajevima, ali sad je možete pronaći u trgovinama zdrave hrane.

Vitamin K2

Jedan od bitnih sastojaka koje vaš organizam treba za jake kosti je vitamin K2.

Ako ne jedete redovito sljedeće namirnice, onda vjerojatno imate manjak vitamina K2 i trebate učiniti nešto u vezi s time:

-  fermentirane namirnice (primjerice - domaći kiseli kupus)
-  organski životinjski proizvodi (jogurt, maslac...)
-  mnoge vrste sira


Da zaključimo, jedan od najboljih načina za postizanje zdravih kostiju je prehrana bogata svježim, sirovim i cjelovitim namirnicama koje sadrže prirodne minerale.

Na takav način vaše tijelo dobije sve nutrijente potrebne za njegovo normalno funkcioniranje.

Ne zaboravite...

Osim pravilne prehrane, ne zaboravite na redovito izlaganje suncu kako biste osigurali i svoju količinu vitamina D.

Također nemojte izostaviti redovitu tjelesnu aktivnost, posebice vježbe snage koje dokazano stimuliraju izgradnju i jačanje kostiju.

Konačno, smanjite unos šećera i rafiniranih žitarica i bit ćete sigurni da ste za svoje kosti učinili sve što ste mogli kako bi ostale zdrave i čvrste u svakoj životnoj dobi!


 

ESCHERICHIA COLI I OSTALE BAKTERIJE

KAKO SE RIJEŠITI ESCHERICHIE COLI I OSTALIH BAKTERIJA OTPORNIH NA ANTIBIOTIK

/slika/472518/

Priprema

Težina:

Jednostavno

1. 1
   Korjen peršina oprati, pa samljeti na mašinu, a isto tako i limun. Sve ZAJEDNO izmiješati, u to staviti 20dkg meda i 2 dcl maslinovog ulja. Spremiti u čistu staklenku.

Posluživanje

Uzimati jednu veliku žlicu prije doručka, jednu prije večere, dok se sve ne potroši.

Poslije uzimanja lijeka napraviti nalaze. Ako ima još bakterija, lijek ponoviti još jednom dozom.

Sastojci

•  25 dkgkorjena peršina
•  25 dkglimuna s korom
•  20 dkgmeda
•  2 dclmaslinovog ulja

TIBETANSKI RECEPTI

3 drevna tibetanska recepta za zdravlje srca 

Tibetanski medicinski sustav spada u najstarije na svijetu.

U liječenju se prije svega oslanja na bogatu biljnu apoteku.

Pri branju plodova od kojih će biti načinjeni pazi se na sve - počevši od mjesta na kojem biljka raste pa do rasporeda zvijezda u određeno doba godine.

Lijekovi smišljeni u drevnoj tibetanskoj kulturi katkad sadrže i više od stotinu sastojaka.

Ipak, tibetanski pripravci koje ćemo ovdje navesti sadrže samo nekolicinu uobičajenih sastojaka, poput češnjaka, limuna, đumbira i meda.

Ovi pripravci služe za čišćenje krvnih žila, opuštanje i pomlađivanje organizma.

Tibetanski napitak za zdravlje srca i krvnih žila

Pripravak služi za postupno čišćenje krvnih žila od masnih naslaga te prevenciju srčanog i moždanog udara. Također sprečava nastanak tumora, poboljšava vid i pomlađuje organizam.

Sastojci

• 1 kg organski uzgojenog limuna
• 300 grama češnjaka

Priprema

Sameljite limun (zajedno s korom) i češnjak. Smjesu stavite u 1,5 l kipuće vode i u poklopljenoj posudi kuhajte na laganoj vatri točno 15 minuta.

Ohlađeni pripravak naspite u staklenku i zatvorite je poklopcem.

Pripravak uzimajte natašte, u razdoblju od 25 dana, po pola dcl na dan. Nakon toga napravite stanku od 10 dana, pa ponovite kuru.

U cilju preventive, kuru možete provesti jednom do dvaput godišnje, svakih šest mjeseci.

U cilju liječenja, kuru provodite do poboljšanja zdravstvenog stanja, uz obavezno poštivanje protokola od 10 dana pauze prije početka nove kure.

Tibetanski čaj za opuštanje

Ovaj pripravak služi za opuštanje i ublažavanje stresa, a tradicionalno se vjeruje da produžava životni vijek.

Sastojci

• 5 g naribanog đumbira
• 2 jušne žlice soka limuna
• 2 jušne žlice meda
• prstohvat ljute paprike
• prstohvat anisa

Priprema

Zakuhajte dvije litre vode i ostavite je da ključa pet minuta.

U ohlađenu vodu dodajte naribani đumbir, sok od limuna, dvije jušne žlice meda, te prstohvat ljute papričice i anisa.

Čaj možete pijuckati tijekom dana ili piti jednu šalicu prije svakog obroka. Navedena količina čaja predviđena je za tri ili četiri osobe.

Tibetanski eliksir za pomlađivanje organizma

Ova mješavina češnjaka, meda i limuna u tibetanskoj medicini poznata je kao prirodni eliksir koji uspješno usporava proces starenja.

Sastojci

• 10 glavica češnjaka
• sok od 10 limuna
• 1 kg meda

Priprema

Sitno nasjeckajte 10 glavica češnjaka i pomiješajte ih s jednim kilogramom meda i sokom od 10 limuna.

Smjesu ulijte u staklenku, poklopite i ostavite je da stoji osam do deset dana.

Nakon toga, uzimajte po žlicu ovog prirodnog eliksira dvaput na dan, ujutro natašte i uvečer prije posljednjeg obroka.  

Zašto su ovi recepti toliko djelotvorni

Ovi recepti sadrže tri najbolja sastojka - med, limun i češnjak. Svaki od njih ima višestruke dobrobiti za zdravlje

Češnjak

Češnjak štiti krvne žile, snižava krvni pritisak i razinu kolesterola u krvi te smanjuje rizik od srčanih i moždanih udara.

Između ostalog, koristan je u prevenciji tumora, a štiti i od mnogih kroničnih bolesti.

Ublažava prehladu i gripu, uništava crijevne parazite, liječi gljivične i bakterijske infekcije, jača imunitet, usporava staranje te otklanja umor i napetost.

Limun

Limun posjeduje snažna antioksidativna i antibiotska svojstva. Zahvaljujući vrhunskoj bioučinkovitosti - sposobnosti da se u krvi zadrži i do 24 sata - učinkovit je u prevenciji tumora i njegovom širenju na okolne organe.

Uz ostala blagotvorna svojstva, sprečava nakupljanje kolesterola na stijenci arterije i doprinosi njegovu snižavanju, čime nas u konačnici štiti od moždanog i srčanog udara.

Osim što čuva zdravlje, limun kao snažan antioksidans također usporava starenje.

Med

Med je također antioksidans koji posjeduje i antibiotska svojstva.

Štiti organizam od štetnih tvari, a uzima li se u kombinaciji s ljekovitim biljem, povećat će njihovu učinkovitost.

Iz navedenog, nije teško zaključiti zašto su sastojci poput češnjaka, limuna i meda dobitna kombinacija pri liječenju mnogih bolesti i tegoba.

DR. RAYMOND RIFE

Raymond Rife i otkriće biorezonantne medicine

Ako niste prije čuli za doktora Rife-a, budite spremni na gnjev i iznenađenje kada saznate kako je život ovog velikog čovjeka bio uništen zbog njegovog nevjerojatnog otkrića.

Doktor Royal Raymond Rife, sjajan znanstvenik, rodio se  1888 godine.

Nakon što je završio studije u John Hopkinsu, radio je na razvijanju nove tehnologije koja se sada koristi u optici, elektronici, radiokemiji, biokemiji, balistici i avijaciji. 

Rife je skoro sam razvio novu znanost - bioelektričnu medicinu.

Za svoja otkrića Rife je dobio 14 važnih nagrada i priznanja. Univerzitet Heidelberg za njegove zasluge dodijelio mu je počasni doktorat.

Skoro cijeli svoj život Rife je proveo dizajnirajući i izrađujući medicinske aparate.

Radio je za Zeiss Optics, vladu SAD-a i nekoliko privatnih dobronamjernika, od kojih je najpoznatiji milijunaš Henry Timkin.

Bio je vrlo educiran čovjek i svladao je mnogo različitih disciplina. Njegova otkrića uključuju ultraljubičasti mikroskop, mikrodisektor i mikromanipulator. Nema sumnje da je Rife bio jedan od najbriljantnijih znanstvenika svoga vremena. 

Dr Rife je 1920 godine završio prvi u svijetu virusni mikroskop. A 1933 godine je usavršio svoj prvi mikroskop i izradio je nevjerojatno složeni Univerzalni mikroskop, koji se sastojao od 6000 dijelova, mogao je povećati objekt 60000 puta i imao je mogućnost promatranja živih virusa.

Zahvaljujući ovom mikroskopu Rife je bio prvi čovjek koji je vidio živi virus. Suvremeni mikroskop odmah ubija sve mikroorganizme, tako se kod njega vide samo njihovi ostaci. Ali kroz mikroskop Rife-a može se vidjeti aktivnost virusa, kako se oni mijenjaju da bih se prilagodili okolini, kako se brzo množe pod utjecajem karcinogenih tvari i transformiraju zdrave stanice u tumorske.

Već  1920 godine Rife je saznano za virus raka, koji je nazvao Cryptocides Primordeales,kasnije preimenovan u Progenitor Cryptocides.

Da bih potvrdio svoje otkriće, Rife je zarazio virusom 400 štakora, i svi su oboljeli od raka. Nakon toga izliječio je svih 400 štakora.

Rife je pažljivo dokumentirao svoje eksperimente. Napravio je snimke, fotografije i zabilješke svojih istraživanja. U laboratorij Rife-a dolazilo je puno studenata, koji su htjeli vidjeti njegove eksperimente.

Mnogi znanstvenici i liječnici su podržavali Rife-a. Među njima su bili međunarodno poznati E.C.Rosenow, Arthur Kendall, Dr. George Dock, Alvin Foord, Rufus Klein-Schmidt i mnogi drugi.

Rife je ignorirao sve rasprave oko njegovih otkrića. Slava i počasti nisu ga zanimali. Sve svoje vrijeme posvetio je tome, da bih usavršio metode uništenja ubojitih virusa. Da bi ih uništio, koristio je istu metodu, koja mu je omogućavala promatranje živih virusa - rezonans. 

Povećavajući intenzitet frekvencija, koji su prirodno rezonirali sa frekvencijama virusa, Rife je povećavao njihovo osciliranje, što je izazivalo uništenje virusa.

Rife je uložio puno vremena i truda, da bi pronašao frekvencije, koje uništavaju herpes, dječju paralizu, meningitis, tetanus, gripu i ogroman broj drugih opasnih mikroorganizma.

Godine 1934 Univerzitet Južne Kalifornije sazvao je Posebnu Medicinsku Komisiju, da bih potvrdila otkrića dr. Rife-a. Iz klinike Pasadena County Hospital u laboratorij Rife-a su dovezli 16 pacijenta s dijagnozom završnog stadija raka. Ekipa liječnika je trebala promatrati pacijente tokom liječenja i nakon 90 dana procijeniti njihovo zdravstveno stanje, ako ostanu živi.

Nakon 90 dana terapije, Komisija je potvrdila, da je 14 od 16 pacijenata bilo  potpuno izliječeno. Dva ostala pacijenta nastavila su terapiju i nakon 4 tjedna i njih su proglasili zdravima. Liječnička komisija potvrdila je, da je terapija Rife-a bila 100% uspješna.

Da bi odali priznanje genijalnom otkriću dr. Rife-a, 20 studenog 1931 godine četrdeset četiri najbolja liječnika SAD-a sazvali su svečani banket, koji se održao na imanju Dr. Milbank Johnsona. Na banketu liječnici su proglasili terapiju Rife-a "krajem svih bolesti".

Što se desilo dalje?  Što bih se desilo, da ste pronašli lijek za sve bolesti? Uskoro će te saznati...

Vijest o kraju svih bolesti dosegla je Morrisa Fishbeina, koji je1934 godine postao potpuni vlasnik dionica Američke Zdravstvene Asocijacije. Zadnje, što je farmaceutska industrija htjela, bila je bezbolna terapija, 100% učinkovita u liječenju terminalnog karcinoma, koja nije koštala ništa, osim male količine struje.

Ljudi bi mogli pomisliti, da im više ne trebaju lijekovi...

Fishbein je poslao dr. Rife-u svog odvjetnika sa ponudom "koja se ne odbija"... Ali Rife ju je odbio.

Uskoro nakon toga iz laboratorija Rife-a bile su ukradene snimke, fotografije i bilješke. Lopov nikada nije pronađen.

Dok je Rife pokušao nadoknaditi štetu, netko je razbio njegov neprocjenjivi Univerzalni Mikroskop i ukrao njegove dijelove.

Prije toga, netko je potpalio multi-milijunti laboratorij u New Jersey, gdje su se liječnici pripremali za konačnu potvrdu terapije Rife-a prije njezinog službenog objavljivanja.

Zadnji udarac bila je ilegalna pljenidba policije toga, što je još preostalo u laboratoriju dr. Rife-a.

Liječnici, koji su htjeli zaštititi Rife-a, izgubili su svoje dotacije i privilegije. S druge strane, ogroman novac bio je potrošen na to, da bi ti, koji su vidjeli terapiju Rife-a, zaboravili da ona uopće postoji.

Tako je, Arthur Kednall, direktor Northwestern School of Medicine, neočekivano dobio na svoj račun 250000$ i povukao se u Meksiko. U te dane to je bio ogroman novac.

Drugu prominentnu osobu, koja je surađivala sa Rife-om, doktora George Dock-a, ušutili su sa ogromnom svotom novaca i najvećim nagradama u oblasti medicine.

Nikakva cijena nije bila prevelika, da bih zaustavila terapiju Rife-a. Sjetite se toga, da je danas liječenje jednog pacijenta oboljelog od raka košta oko 300.000$. Veliki je to biznis.

Na kraju, su svi osim dr.Couche-a i dr.Milbank Johnsona, napustili Rife-a.

Medicinske novine, koje su većinom bile financirane od strani farmaceutskih tvrtki i kontrolirane Američkom Zdravstvenom Asocijacijom, odbijale su publikacije bilo kojih članaka o terapije Rife-a. Tako je, cijela generacija studenata medicine diplomirala a da nisu ni čuli za Rife-ov proboj u medicini.

Rife je shvatio, da njegov životni trud i otkrića nisu bili samo ignorirani, nego su i trebali  nestati sa njegovom smrču. Prestao se boriti i ostatak života je proveo tražeći utočište u alkoholu. To mu je pomagalo ublažiti bol od spoznaje, da su njegova otkrića ignorirana, dok milijuni ljudi pate od bolesti, da bi nekolicina profitirala.

Royal Rife je umro 1971 godine od alkohola.

Na sreću, njegovo djelo nije umrlo sa njim. Učenici Rife-a nastavili su istraživanja u području biorezonansne medicine. Nekolicina doktora i inženjera obnovili su njegove uređaje. Godine 1986 publikacije o dr. Rife-u i njegovoj terapiji ponovno su se pojavile u novinama.

Istraživanja doktora Rife-a su nastavili drugi znanstvenici - Hulda Clark, doktor Beck, dr. Lakhovski i drugi.

Zahvaljujući svima njima, sada je biorezonantna medicina dostupna svima tko želi pronaći prirodni i efikasni način rješenja zdravstvenih problema.

Svake godine se održava skup liječnika iz cijelog svijeta, da bi podijelili svoja iskustva i dostignuća u području biorezonantne medicine. Za sada lista bolesti koje se mogu liječiti uz pomoć frekvencija sadrži preko 500 bolesti.

Nadamo se da će jednog dana Royal Raymond Rife biti po pravu priznan genijem suvremene medicine. Do tada, njegova legendarna tehnologija dostupna je samo onima, koji su zainteresirani da ju pronađu.

Iako potpuno legalna za veterinare, koji ju koriste da izlijeće životinje, Rifeova briljantna terapija ostaje tabu za ortodoksnu medicinu zbog toga da ugrožava međunarodni monopol farmaceutskoj industriji, koja kontrolira život - i smrt - većine ljudi na ovom planetu.

VITAMIN C

Linus Pauling i vitamin C

Dio službene medicine smišljeno zapostavlja vitamin C, jer ga se ne može patentirati, pa stoga ni zaraditi na njemu.

Vrijednost vitamina C kao izuzetno korisnog sredstva u prevenciji i liječenju mnogih bolesti je odavno poznata.

Međutim o njemu najčešće razmišljamo kao o sredstvu za olakšavanje simptoma gripe i prehlade.

Zašto je vitamin C tako degradiran i marginaliziran?

Odgovor je jednostavan: učinkovit je znatno više nego što bi trebao biti i stoga neisplativ (po mišljenju onih koji prodaju skupe patentirane lijekove).

Na temelju takvog načina razmišljanja rijetko koji liječnik preporučit će vam da u redovnu terapiju uvrstite vitamin C.

Međutim visoke doze ovog vitamina su upravo ono što bi liječnici prvenstveno i trebali uključiti u tretman mnogih bolesti.

Ljekovita svojstva vitamina C

Vitamin C ili askorbinska kiselina jedan je od najviše istraživanih vitamina u svijetu.

Najjači je antioksidans među vitaminima topljivim u vodi, a osim što jača otpornost organizma prema virusnim i baterijskim infekcijama, djeluje protiv alergija, bolesti dišnih putova i niza drugih oboljenja.

Također, igra značajnu ulogu u stvaranju kolagena - proteina neophodnog za regeneraciju tkiva, krvnih žila, kostiju i zuba te za zdrav i mladolik izgled kože.

Otkriće vitamina C možemo zahvaliti mađarskom fiziologu Albertu Szent-Györgyiju, koji je za taj sjajan doprinos ljudskom zdravlju 1937. dobio Nobelovu nagradu.

Između brojnih uglednih znanstvenika koji su se bavili istraživanjima vezanima uz djelotvornost C vitamina, valja istaknuti dvostrukog nobelovca Linusa Paulinga (1901.-1994.) američkog kemičara i biokemičara, dobitnika 50 počasnih doktorata.

Pauling je općenito bio velik pobornik zdravog i kvalitetnog življenja, a od sedamdesetih godina prošlog stoljeća postaje glasovit kao strastven zagovornik megadoza vitamina C u prevenciji i liječenju mnogih bolesti te u cilju produženja životnog vijeka.

Pritom valja imati u vidu da Pauling nikada nije tvrdio da je vitamin C univerzalan lijek za sve, nego se zalagao za njegov pojačan unos pri liječenju u kombinaciji s ostalim prirodnim lijekovima.

Te postavke detaljno je iznio u knjigama ''Vitamin C i prehlada'', ''Kako živjeti dulje i osjećati se bolje'', te u knjizi ''Rak i vitamin C''.

Prema Paulingu, kao i prema kasnije provedenim istraživanjima, terapija povećanim unosom vitamina C pomaže kod stresa.

Nadalje, doza od šest grama na dan, pokazala se korisnom kod oboljelih od shizofrenije a visoke doze vitamina C u kombinaciji s B-kompleksom, mogu prilično pridonijeti uspješnosti liječenju ovisnosti o drogama.

Pauling je smatrao da vitamin C može pomoći u liječenju:

• gripe, viroze i prehlade
• bronhitisa
• astme i alergije
• srčanih bolesti
• povišenog kolesterola
• dijabetesa
• glaukoma i mrene
• urinarnih infekcija
• karcinoma
• stresa

Njegove tvrdnje da vitamin C osim u prevenciji i liječenju prehlade, može znatno pridonijeti i liječenju težih oboljenja, poput bolesti srca i krvnih žila, raka pa i AIDS-a, bile su i ostale predmetom brojnih prijepora, izazvavši prilično ogorčenje medicinske struke.

Razloge takve reakcije teško je dokučiti, budući da terapija megadozama vitamina C praktički nema ozbiljnijih nuspojava od mučnine ili proljeva (pri čemu je dovoljno smanjiti dozu).

Pauling još tijekom svog života stekao je reputaciju znanstvenika koji živi desetljećima ispred svog vremena. Zahvaljujući tome uvršten je na listu najvećih znanstvenika prošlog stoljeća.

Na temelju toga mogli bismo zaključiti da njegove revolucionarne zamisli imaju više smisla nego što to tvrdi farmaceutska industrija.

Preniska preporučena doza

Prema njegovim saznanjima, želimo li dugoročno očuvati zdravlje i vitalnost, morali bismoznatno povećati dnevni unos C vitamina.

Pauling je dnevno uzimao i do 18 grama C vitamina, a kad je već spomenutog nobelovca Alberta Szent-Györgyija upitao za mišljenje o optimalnoj dozi, dobio je sljedeći odgovor: ''Tvrdim da se askorbinska kiselina može uzimati neograničeno bez imalo opasnosti''.

Međutim, službeno su preporučene doze skromnih 75 mg za žene i 90 mg za muškarce, što znači da koristimo samo djelić njegovih ljekovitih svojstava ako se držimo tih preporuka.

Srećom, nisu svi liječnici ni pacijenti ove preporuke uzeli zdravo za gotovo, pa danas mnogi smatraju da je za prevenciju bolesti nužno uzimati između 500 i 1000 mg vitamina C na dan.

Iz tog razloga na tržištu imamo vitamin C u obliku tableta od 500 i 1000 mg.

Naravno, riječ je samo o službeno odobrenim dozama, jer je neslužbeno, u skladu s brojnim istraživanjima i svakodnevnom praksom, moguće uzimati i znatno veće količine.

Zanimljivosti o vitaminu C

Najviše vitamina C sadrži paprika, šipak, višnja acerola, zeleno lisnato povrće, kivi, brokula, jagode i papaja.

Mišljenje da se vitamin C kuhanjem gubi samo je djelomice točno. Naime, kuhanjem postižemo temperaturu od 100 °C, a vitamin C raspada se tek na temperaturi od 190 °C, koju možemo postići tek prženjem hrane.

Ako ste ljubitelj čaja s limunom, zacijelo će vas razveseliti činjenica da ne morate čekati da se vaš omiljeni napitak smlači kako biste u njega iscijedili limun. Nazdravlje!

KOKOSOVO ULJE

Kokosovo ulje - savršen dar prirode

U proteklih nekoliko godina jedno je ulje postalo iznimno popularno među ljudima koji proučavaju utjecaj hrane na zdravlje cjelokupnog organizma.

To je kokosovo ulje.

Ovo je ulje uobičajena namirnica u narodnoj medicini među azijskim i pacifičkim stanovništvom.

U naše se dijelove svijeta proširilo tek posljednjih desetak godina.

Kokosovo ulje ima toliku nutritivnu vrijednost i ljekovito djelovanje da bi se trebalo koristiti u svakom domaćinstvu.

No, zbog snažnih političkih i farmaceutskih lobija ovo ulje donedavna nije dobilo zasluženu pažnju.

Ljekovito djelovanje kokosovog ulja

Kokosovo ulje dobiva se iz kopre - sušenog mesa kokosovog oraha.

Osnovni sastojak kokosovog ulja je laurinska kiselina, koja ima snažno antivirusno i antibakterijsko djelovanje te nas tako štiti od mnogih bolesti.

Jedini drugi izvor laurinske kiseline je majčino mlijeko, a poznato je da mlijeko izgrađuje imunološki sustav tek rođenog djeteta, pa je jasno o kako se važnoj namirnici radi.

Drugi je sastojak kokosovog ulja kaprilna kiselina koja potiče razvoj "dobrih" bakterija, posebice bakterija mliječne kiseline.

Kaprilna kiselina pozitivno djeluje na liječenje kandide te uništava parazite u probavnom traktu.

Prednost kokosovog ulja pred drugim uljima su i srednjelančane masne kiseline, koje se u ljudskom organizmu lako probavljaju i apsorbiraju te ne opterećuju probavni sustav.

Ove masne kiseline ne ugrožavaju krv već direktno odlaze u jetru, gdje se pretvaraju u energiju.

Upravo zbog energije koju dobiva iz kokosovog ulja, tijelo duže zadržava osjećaj sitosti. Zbog toga je kokosovo ulje izvrstan izbor i za one koji se bore s viškom kilograma.

Ova vrijedna namirnica pomaže pri sniženju kolesterola, pospješuje apsorpciju vitamina i važnih minerala poput kalcija, magnezija i željeza.

Redovito korištenje kokosovog ulja doprinosi održavanju zdravlja crijeva, smanjenju tjelesne težine i normaliziranju metabolizma.

Prof. Mary Enig - međunarodni stručnjak s područja kemije lipida – provela je brojna istraživanja o kokosovom ulju.

Između ostalog, otkrila je da ovo ulje ima ne samo antivirusno i antibakterijsko, nego iantikancerogeno djelovanje.

Kokosovo ulje koristi se kao pomoć pri liječenju niza oboljenja:

• kožne bolesti i rane
• artritis i reuma
• ugrizi kukaca
• ispadanje kose
• bolesti desni
• crijevni paraziti
• probavne smetnje
• virusne i bakterijske infekcije
• gljivice
• zloćudne bolesti
• dijabetes
• oslabljen imunitet
• kronični umor
• migrena
• depresija i tjeskoba
• oslabljena koncentracija i pamćenje
• Parkinsonova bolest
• Alzheimerova bolest
• Crohnova bolest


Njeguje kožu i kosu

Osim za zdravlje unutrašnjih organa, kokosovo ulje se koristi za masažu i njegu kože i kose.

Ono hrani kožu, čini ju mekšom i elastičnijom, sprečava stvaranje bora i staračkih pjega.

U masaži udova i zglobova, kokosovo ulje ima protuupalno djelovanje. Pomaže kod gihta, artritisa, reume, bolova u zglobovima i oteklina.

Kokosovo ulje potiče rast folikula, hrani i regenerira kosu. Zbog toga se ovo ulje često koristi u pakunzima za njegu kose.

Istaknimo da žene tropskih krajeva koje utrljavaju kokosovo ulje u kosu još od djetinjstva, rijetko u starijoj dobi izgube kosu ili posijede.

Kupovanje i primjena

Najbolje je koristiti kokosovo ulje u sirovom obliku jer na takav način dobivate najveću dobrobit od njegovih ljekovitih sastojaka.

Međutim zbog izuzetne otpornosti na visoke temperature, kokosovo možete koristiti za pečenje ili prženje hrane - za razliku od drugih ulja koja na višim temperaturama drastično mijenjaju svoja svojstva te postaju kancerogena.

Na hladnijoj temperaturi kokosovo je ulje u čvrstom stanju pa ga se zove i kokosova mast, a na oko 23 stupnja prelazi u tekuće stanje.

Stoga, neka vas ne buni što ćete negdje pronaći pojam kokosova mast, a drugdje ulje. Radi se o istom proizvodu.

Kod kupnje potražite hladno prešano kokosovo ulje, koje ima sve navedene vrijednosti.

Izbjegavajte rafinirano ulje, koje je znatno jeftinije, ali i lišeno blagodati ove vrijedne namirnice.

Preporučena dnevna količina je dvije do četiri žlice hladno prešanog kokosovog ulja dnevno. Da bi ga lakše popili, možete ga dodati u salatu ili zeleni kašasti sok.

IMELA

Bijela imela - odgovor na skoro svaku bolest

Bijela imela, lat. Viscum album, biljka je koju spominju brojne nordijske i keltske legende i kojoj su stari europski narodi pripisivali božanska svojstva - muškost, plodnost i romancu.

Od davnina je služila za liječenje u mnogim narodima pa je Galima i Keltima bila znana kao lijek za sve.

Jako su je cijenili i mnogi poznati liječnici i iscjelitelji, a među njima Hipokrat, Rudolph Steiner i Sebastian Kneipp.

Mnogi je danas smatraju beskorisnom i otrovnom, no ona je vrijedan lijek za brojne bolesti, uključujući i najzloćudnije.

S mnoštvom ljekovitih svojstava nalazi odgovor na skoro svaku bolest koja pogađa ljudski rod pa ju je narod uvrstio u mnoge čajne mješavine.

Aktivni sastojci imele su lektini, polipeptidi, flavonoidi, viskotoksini, lignini i alkaloidi.

Ljekovita svojstva imele

U narodnoj medicini imela je poznata kao sredstvo za smirenje živaca, ublažavanje grčeva ipoboljšanje sna.

Europski travari smatraju je specifičnim lijekom za Sydenhamovu horeju, epilepsiju i druge živčane poremećaje koji izazivaju grčeve.

Pogodna je i kao tretman za mnoge druge tegobe koje proizlaze iz oslabljena živčanog sustava. Smatra se da izgrađuje, hrani i jača središnji živčani sustav.

Imela podupire ženski reproduktivni sustav, pomaže kod neplodnosti, regulira menstruaciju, uklanja menstrualne bolove i simptome menopauze.

Ublažava sve vrste unutarnjih krvarenja i djeluje protiv bolova.

Uz glog se smatra najboljim prirodnim sredstvom za srčane i krvožilne tegobe.

Imela sadrži sastojke koji normaliziraju krvni tlak. Sprečava ovapnjenje žila i oštećenje srca uvjetovano starošću. Regulira rad srca i smiruje tahikardiju.

Imela snažno potiče izmjenu tvari, pojačava rad žlijezda probavnog sustava i sprečava zatvor.

Ova biljka također normalizira nepotpuno izlučivanje žuči i pomaže kod dijabetesa.

Studije sugeriraju da imela može poboljšati libido i pomoći kod erektilne disfunkcije.

Pomoć kod karcinoma

Imela se široko koristi u liječenju raka. Brojne studije pokazuju da viskotoksini iz imele rastvaraju staničnu membranu tumorske stanice i tako je razaraju.

Lektini koje sadrži ova biljka djeluju citostatski - zaustavljaju daljnji rast tumorskih stanica.

Osim toga, potvrđeno je da imela jača imunološki sustav, olakšava bolove i smanjuje nuspojave kemoterapije čak do 80%. Zbog toga ovu biljku itekako možemo preporučiti kao pomoć u liječenju karcinoma.

Učinci imele u liječenju tumora:

• imunološka stimulacija - opće jačanje obrambenih mehanizama organizma
• hipertermija - uništavanje stanica raka povišenom temperaturom
• poboljšanje općeg stanja i radne sposobnosti
• poboljšanje apetita i sna
• ublažavanje bolova kod tumora
• bolja podnošljivost kemoterapije

Imela je pokazala najbolje djelovanje kod karcinoma grla, jajnika, rodnice, dojke, crijeva, želuca, bronhija i mjehura.

Onkološki preparati imele poznati su pod nazivima Iscador i Helixor. Iscador je lijek napravljen po principima antropozofske medicine, čiji je tvorac Rudolph Steiner.

Iscador se koristi isključivo u obliku injekcija koje daje kvalificirani liječnik. Injekcija se daje što bliže mjestu gdje se nalazi tumor, a ponekad i direktno u tumor.

U Njemačkoj je imela zvanično prihvaćena za liječenje artritisa i zloćudnih tumora.

Ekstrakti imele mogli bi biti od koristi i za pacijente oboljele od AIDS-a zbog podupiranja imuniteta te sprečavanja sekundarnih bolesti koje nastaju kao posljedica ove bolesti.

Načini uporabe

Bijelu imelu prepoznat ćete po prozirnim bijelim bobicama.

Listovi ili manje grančice imele s listovima skupljaju se od listopada do sredine prosinca ili u proljeće, od ožujka do travnja.

Bobice koje se upotrebljavaju u pučkoj medicini skupljaju se od studenoga do veljače. Bobice imele koriste se samo za vanjsku primjenu. Ne smiju se uzimati oralno, jer su otrovne.

Imela se može koristiti u obliku čaja, praha, tinkture, masti od bobica, čajnih obloga te tople kupelji od listova i bobica.

Čaj

Vrhom punu žličicu listova i grančica prelijte s dva dcl vode i ostavite preko noći. Ujutro malo zagrijte i procijedite.

Prah imele

Suhe listove imele sameljite ili istucite u prah. Pohranite u hermetički zatvorenu ambalažu.

Vodeni ekstrakt

Pomiješajte jednu žličicu praha imele s dva dcl vode. Ostavite u vodi četiri sata, a zatim procijedite. Pijte jedan decilitar ekstrakta ujutro i jedan navečer.

Tinktura

Usitnite 200 g listova imele, prelijte s litrom rakije i nakon tri tjedna procijedite. Uzimajte po jednu žličicu tinkture s dva dcl tekućine dva ili tri puta na dan.

Mast

Svježe bijele bobice imele izmiješajte s pčelinjim voskom. Koristite samo za vanjsku primjenu.

Čaj i druge pripravke od imele možete kupiti u biljnim ljekarnama ili kod lokalnih travara.


Napomena

Bobice imele ne smijete uzimati na usta, jer su otrovne. Prevelike doze mogu izazvati povraćanje. Preparate od imele ne smiju koristiti trudnice i dojilje. Ne smiju se primjenjivati zajedno s lijekovima za srce.

U liječenju ne smijete koristiti imelu s hrasta, jer je otrovna. Prepoznatljiva je po žutim bobicama.

BIOFOTONI

Biofotoni - ljekoviti svjetlosni valovi iz sirove hrane

Biofotoni su svjetlosni valovi koje odašilju stanice većine živih bića.

Biljke ili dijelovi biljaka preko Sunca upijaju fotone, pohranjuju ih i pretvaraju u biofotone.

Međudjelovanje svjetlosti i biološkog materijala proučava biofotonika.

Nekoć odbijena kao šarlatanstvo, biofotonika je danas stekla široku prihvaćenost u znanstvenim i akademskim krugovima.

Sljedbenici biofotoničke teorije vjeruju da hrana bogata biofotonima posjeduje energizirajuća i ljekovita svojstva.

Začeci biofotonike

Ruski znanstvenik Aleksandr Gurvič otkrio je 1923. godine da žive tvari emitiraju fotone unutar ultraljubičastog dijela spektra.

Ovo nevidljivo zračenje živih stanica Gurvič je nazvao "mitogenetička radijacija".

Njegovo otkriće potaknulo je brojna istraživanja mnogih znanstvenika diljem svijeta.

No, prvi pravi proboj ove teorije dogodio se tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća, usporedno s radom njemačkog znanstvenika Fritza - Alberta Poppa.

On je zaključio da je DNK glavni izvor tih valova žive materije, koje je nazvao biofotoni.

Također, razvio je uređaj koji može mjeriti ove niskofrekventne svjetlosne valove.

Temeljem istraživanja biofotoničkih mjerenja, Popp je utvrdio da zdrave osobe zrače znatno jače, nego bolesne. Isto tako, otkrio je druge važne izvore biofotona, osim DNK.

Tako sad znamo da se ovi valovi nalaze i u RNK te u drugim oblicima makromolekula, uključujući klorofil, enzime i hemoglobin.

Procjenjujući biofotone u različitim namirnicama, Popp je otkrio da organski uzgojena hrana odašilje pet puta više biofotoničke energije, nego industrijski uzgojena hrana.

Također, organska hrana koja raste slobodno emitira dvostruko više biofotona, nego hrana iz kultiviranoga organskog uzgoja.

Važno je i otkriće da kuhana ili na bilo koji način tretirana hrana gotovo uopće ne zrači biofotonima.

Samonikla biljna hrana

Baš kao što je Popp ustanovio, divlje biljne namirnice najbogatiji su prehrambeni izvor biofotona. Taj se pojam odnosi na jestive biljke, izrasle bez ikakve ljudske intervencije.

Holistički nutricionisti ističu lišće maslačka, koprivu, jestive trave, gljive, orašaste plodove i bobice kao visoko preporučljiv izvor biofotona.

Samoniklo bilje i druga organski uzgojena hrana konzumiraju se u sirovom obliku kako bi se maksimalno iskoristila njezina biofotonička vrijednost.

Unose se u organizam u roku od dva ili tri sata nakon branja.

Biofotonička mjerenja pokazala su iznimno velike razlike, ovisne o planu prehrane.

Primjerice, osobe koje jedu junk food ili često provode drastične dijete imale su približno 1000 mjernih jedinica biofotoničkog zračenja.

Suprotno ovim rezultatima, prosječno očitovanje biofotona kod osoba koje su na sirovoj prehrani iznosilo je čak 83.000 mjernih jedinica.

Svježe voće i povrće

Nakon divljeg, samoniklog bilja, sljedeći najzdraviji izvor biofotona je svježe ubrano, organski uzgojeno voće i povrće.

Učinjen je pokus s ciljem usporedbe biofotoničkog zračenja iz svježeg voća i povrća sa zračenjem iz multivitaminskog dodatka prehrani koji je sadržavao sve vitamine u dnevno preporučenim količinama.

Dok je zračenje iz svježe hrane bilo sjajno, zračenje iz vitamina pokazalo se zapravo nepostojećim.

Dakle, da biste osigurali najvišu razinu biofotona, hranite se sirovim voćem i povrćem, po mogućnosti svježe ubranim iz vlastita organskog vrta.

Ako ste, pak, urbani stanovnik koji nema mogućnosti za vrtlarenje u gradu, možda imate rodbinu ili prijatelje na selu koji vam daruju zdravo uzgojeno voće i povrće.

U tom slučaju, pojedite ga što prije.

Naše tijelo zrači svjetlošću

Naše tijelo sjaji, odašilje primjetnu svjetlost, ali tisuću puta manjeg intenziteta od one vidljive golim okom. Skoro sva živa bića emitiraju slabu svjetlost.

Pomoću vrlo osjetljivih kamera koje mogu otkriti svaki foton, japanski znanstvenici utvrdili su da se razina te svjetlosti mijenja ovisno o dobu dana.

Tjelesno zračenje najniže je u 10 sati, a najviše u 16 sati, nakon čega počinje lagano opadati.

Pretpostavlja se da je emitiranje svjetlosti povezano s tjelesnim satom, vjerojatno zbog metaboličkog ritma koji se mijenja tijekom dana.

Lica ljudi svijetlila su jače od ostatka tijela, vjerojatno zbog toga što su najizloženija suncu.

Stoga, želite li i doslovno zasjati, prepustite se svaki dan nakratko sunčevoj svjetlosti!

Najbolji izvor biofotona:

• divlje, samoniklo bilje
• svježe ubrano, organski uzgojeno voće i povrće


Biofotone nećete pronaći u...

• kuhanoj ili na bilo koji način tretiranoj hrani
• brzoj hrani