RIKULA

Rikulom ojačajte libido i zaštitite se od degenerativnih bolesti

Rikula (lat. Eruca sativa) ukusno je lisnato povrće koje lako uspijeva i ujedno štiti vrt od nametnika, tako da je višestruko korisna.
 Zapisi o ovoj biljci porijeklom sa Sredozemlja mogu se pronaći u Bibliji i Talmudu, gdje je hvaljena njena kulinarska i medicinska uporaba.
 U drevnom Rimu i Egiptu njenim sjemenkama i lišću pripisivana su afrodizijačka svojstva.
 U Vergilijevoj poemi Moretum opisana je kao biljka koja "pobuđuje spolnu želju kod sanjivih ljudi."
 Nekoć je bila neizbježni sastojak sirupa protiv kašlja i lijeka protiv skorbuta, a i danas je popularna u mnogim kuhinjama i kućnim apotekama širom svijeta.

 Sastav i ljekovitost rikule

 Rikula je vrijedna namirnica koja u 100 grama sadrži samo deset kalorija, ali obiluje vitaminima A, C, K, riboflavinom i folnom kiselinom te kalcijem, magnezijem, bakrom, željezom, cinkom i kalijem.
 Jedan obrok rikule donosi 83% preporučene dnevne doze vitamina K te 38% preporučene dnevne doze vitamina A.
 Magnezij i cink najvažniji su sastojci koji čine rikulu moćnim afrodizijakom. Ne samo što štite organizam od stresa, nego pomažu u sintezi spolnih hormona.
 Zbog njenih blagotvornih učinaka na libido i potenciju, znanstvenici su je prozvali i „ljubavnom drogom“.
 Kao i većina zelenog lisnatog povrća, rikula obiluje antioksidantima, čisti jetru i potiče žuč te je idealna za proljetnu detoksikaciju.
 Kao svo povrće iz obitelji krstašica, rikula stvara glukozinolate, koji se u probavnom traktu pretvaraju u izotiocinate.
 Izotiocinati s brojnim antioksidantima iz rikule reguliraju imunološki sustav, sprečavaju makularnu degeneraciju i osteoporozu te aktivno štite od raka.
 Rikula je bogata klorofilom i sumpornim spojevima koji potpomažu čišćenje organizma na staničnom nivou.
 Pogodna je i za kelatnu terapiju, koja se provodi radi izbacivanja teških metala iz organizma.
 To je dovoljno razloga da ovu vrijednu namirnicu dodate u vaš meni!

 Rikula u kulinarstvu

 U kuhinji se rikula priprema kao salata ili kuha se kao povrće, što daje velik izbor za eksperimentiranje.
 Ona je odličan dodatak miješanim salatama, tjesteninama i pitama te ukusan prilog uz rižu i krumpir.
 Njen se oštar okus dobro sjedinjuje s citrusima, kruškama, orasima, rajčicama i robusnim sirevima poput parmezana, kozjeg ili plavog sira.
 Njome možete posipavati pizzu i tjesteninu. Na pizzu je stavljajte tek nakon što je izvađena iz pećnice.
 Panini od jagode, rikule i kozjeg sira

Sastojci:
 malo balzamičnog octa
 puna šaka rikule
 malo soli i papra
 kozji sir
 komad hrskavog kruha

Priprema:
 Zagrijte grill tavu ili toster. Pomiješajte jagode s octom. Razrežite kruh i stavite kozjeg sira po želji.
 Napunite s jagodama, začinima i rikulom. Pecite ili tostirajte dok god se sir ne rastopi.
 Ovaj recept zvuči neobično, ali mu dajte priliku. Slatke jagode i teški sir s gorkastom rikulom dat će savršeno uravnotežen okus.
 Croutonsi od rikule

Sastojci:
 integralni kruh
 puna šaka rikule
 sol
 maslinovo ulje

Priprema:
 Opranu i osušenu rikulu usitnite. Dodajte malo maslinovog ulja i usitnjavajte dok ne dobijete uljasti miks.
 To pomiješajte s drobljenim kruhom, začinite i pecite na 250 stupnjeva između 30 i 45 minuta, dok ne postane hrskavo.
 Croutonse je najbolje poslužiti uz krem juhu ili fondue od sira.

 Uzgoj rikule

 Rikula se može sijati u više navrata od veljače do rujna na bilo kakvom tlu.
 Brati se može već za 40 do 60 dana.
 Osim u vrtu, može se saditi i u teglama. Obično daje prinos do dva kilograma po kvadratom metru.
 Najbolje se čuva neoprana u hladnjaku u vrećici iz koje je istisnut zrak.
 Smatra se da se vitamini i minerali iz rikule bolje apsorbiraju kad je lagano kuhana.