Biljka stevia-slađa od šećera

SteSweet stevija, “medeni list“

Stevia je južnoamerička biljka koju indijanska plemena Guarani koriste kao sladilo za hranu i piće već više od 1500 godina. Slađa je od šećera čak 200 do 400 puta i zato su je ti južnoamerički domoroci nazvali „medeni list“. Stevia je prirodni zaslađivač, za razliku od šećera ne izaziva karijes, nema kalorija, glikemijskog indeksa, ni štetnih nuspojava poput umjetnih zaslađivača te je otporna na visoke temperature. Iznimno je ljekovita i pomaže kod zarastanja rana,  gojaznosti, povećane mokraćne kiseline i gihta, upala grla i pozitivno djeluje na mnoge tegobe poput umora, zatvora i napuhivanja, povećane želučane kiseline, gljivica kao i na mnoge, druge neugodne pojave. Jednako tako stevia čuva mladost i briše tragove godina.Ona je biljka s puno korisnih efekata, po sastavu i djelovanju se može usporediti sa zelenim čajem, a po kakvoći s majčinim mlijekom. List stevije sadrži mnoštvo minerala i oligoelemenata i čak je 35 do 45 puta slađi od šećera. Zbog svojih svojstava stevia je dobar izbor za dijabetičare, za ljude s povišenim tlakom ili prekomjernom težinom i za sve one koji izbjegavaju rafinirani šećer u prehrani. Stevia snižava razinu šećera u krvi, ne utječe na inzulin, što je posebice važno za dijabetičare, snižava visoki krvni pritisak, smanjuje osjećaj gladi te  poboljšava probavu. Najnovija istraživanja pokazuju da proizvodi od stevije pomažu i u sprečavanju nastanka raka.

Podrijetlo

Stevia rebaudiana Bartoni, biljka zelenog lišća, potječe iz daleke Južne Amerike. Raste u sjeveroistočnom dijelu Paragvaja i južnom Brazilu, točnije na prostorima planinskog lanca Amambay i u dolini Rio Monday. Danas se stevia najviše sadi upravo u Južnoj Americi, ali i Kini, Indiji i drugim zemljama Azije. Za sadnju, rast i uzgoj stevije potrebno je mnogo sunčeve svjetlosti, padalina i ručne njege.

Ljekoviti listovi

Stevijini listovi već se stoljećima koriste kao sladilo i u brojne ljekovite svrhe široke primjene. Zašto baš listovi? Upravo su u njima prisutna glikozidi koji steviji daju slatki okus.

Povijesno otkriće

Steviju su u 18.stoljeću otkrili Španjolci, koji su dolaskom u Paragvaj primijetili navike domorodaca. Ka'a He'e, odnosno stevia na paragvajskom, koristila se kao sladilo, laki zalogaj i u medicinske svrhe. Krajem 19.stoljeća Moises S.Bertoni prvi je napisao studiju o steviji i drugim paragvajskim biljkama i tako proširio glas o njenoj korisnoj primjeni. Već 1908.godine biljka se počela aktivno uzgajati u svojoj prirodnoj okolini, a oko 1940. godine počeli su je uzgajati i Englezi, kako bi popunili  rezerve "šećera" uoči rata.