Kemoterapija - najsurovija medicinska prijevara na PLANETI MAJMUNA
U posljednjih sto godina veliki broj neazivisnih znanstvenika pronaslo je siguran put u lijecenju malignih bolesti, koji se pokazao i do 100% sigurnim, no, zvanična medicina prihvaća i dalje samo tri metode: kirurško odstranjivanje tumora, zračenje i kemoterapiju.
Sve tri metode, metode kamenog doba, razaraju ljudski organizam i zapravo samo tretiraju posljedicu, ali ne i uzrok bolesti.
Zapitajte se da li je liječenje zaista cilj suvremene medicinske nauke?
U najširem smislu kemoterapija je medicinski tretman u kome se određenim kemijskim sredstvima, koja se ubacuju direktno u krvotok, truju i ubijaju stanice u ljudskom organizmu. Cilj je da se ubiju one koje sadrže neki mikroganizma ili kancerozne stanice. U tu svrhu koriste se brojne kemijske kombinacije s antibioticima i citiostaticima koji spriječavaju diobu stanica.
Kako se putem krvi prenose kroz čitav organizam ove toksične kemikalije ubijaju i mnoge zdrave stanice i čine u čitavom tijelu ogromna razaranja stvarajuci u tijelu na miliune i miliune najjacih slobodnih radikala, hidroksid i peroksid radikale.
Prvi kemijski preparat, koji oni, zamislite, zovu lijek, napravljen za potrebe kemoterapije je “salvarsan” i njega je napravio još 1909. godine Pol Erlih za borbu protiv sifilisa. Za to je dobio i Nobelovu nagradu.
Za same pacijente kemoterapija je izuzetno teško mučenje ravno srednjevjekovnoj inkvizicijskoj torturi. Pored mučnine koja se javlja, ne samo tijekom primanja ovih otrova u organizam, već i nekoliko dana, pa i tjedana nakon toga, dolazi do teških oštećenja na stanicnoj razini u čitavom organizmu.
Najprije se uništavaju krvne stanice, crvene i bijele i sprječava se njihova dioba. Dioba stanica u organizmu je stalni proces i to je esens života.
Zbog toga se ubacuju u krv druge kemikalije koje razinu bijelih krvnih zrnaca onda podižu. Na sluzokoži usne duplje se pojavljuju teške ulceracije, gde je koža toliko uništena da nervni završeci postaju ogoljeni. Uzimanje hrane i vode tako postaje nepodnošljivo zbog osjećaja pečenja i žarenja.
Isti tip ulceracija se javlja na crijevima što ima za posljedicu teške proljeve. Ali farmaceutika je i za to napravila neke lijekove koji se mogu davati kako bi se tegobe makar malo ublažile.
Naravno, na istom principu strada i mjehur.
Kemoterapija (trovanje) izaziva pad imunološkog sustava, gubitak apetita, i logično, konstipaciju. Vjerovali ili ne, sve ovo suvremena medicina 21. vijeka naziva LIJEČENJEM.
Čega?
Malignog tumora, kažu, jer on se mora smanjiti ili uništiti. Drugog načina osim kemoterapije, radijacije ili sječenja nožem – NEMA, kažu educirani liječnici!
Ali zapitajmo se, kako je moguće da i nakon skoro 100 godina od kako se vrše istraživanja u liječenju raka, na koja je potrošeno do sada najmanje trilion dolara, NEMA bolje terapije? Šta je radila medicinska nauka sto godina, kada nije uspjela da za liječenje raka nađe nešto manje otrovno, manje škodljivo i mučno?
Istina je, međutim, da danas u svijetu postoje veoma uspješne terapije za liječenja raka, ali se uporno sve vode kao alternativne. Vodeći svijetski zdravstveni autoriteti i dalje prednost daju trovanju, pečenju i siječenju, baš kao i prije sto godina.
Tko je zaustavio medicinsku nauku na razini od prije 100 godina?
Učinila je to je jedna mala, ali moćna interesna grupa kapitalista kako bi osigurala svoj profit.
Upravo 1920. godine farmaceutska industrija, kemijska industrija i naftna industrija (mnogi lijekovi se prave sa suspstancama koje se dobijaju iz derivata nafte) inkorporirale su svoj biznis, a njihovi vlasnici ukrstili su vlasničke strukture u svim vodećim kompanijama iz navedenih oblasti. Tako je nastao korporativni biznis farmako-petro-kemijske industrije.
Njihove transnacionalne korporacije danas pokrivaju praktično čitavo svjetsko tržište kemijskim i farmaceutskim proizvodima, tržište nafte, medicinske opreme i snabdjevanje vodećih svjetskih kliničkih centara.
ONI SU I PROVOKATORI I INICIJATORI SVIH RATOVA, SVIH PROBLEMA PRIMITIVNE I NEOBRAZOVANE LJUDSKE POPULACIJE SAMO IZ JEDNOG RAZLOGA, NE BI LI POBOLJSALI SVOJ BIZNIS.
PRIMITIVNA (VECIM DIJELOM ) I NEOBRAZOVANA LJUDSKA POPULACIJA NIJE NI ZASLUZILA BOLJE.
NAZALOST PRETVORILI SMO SE U PLANETU MAJMUNA I MISLIM DA BI ZA PLANETARNOG POGLAVARA TREBALO IZABRATI TARZANA, KRALJA MAJMUNA.
OVO JE MOZDA GRUBA KONSTATCIJA, MOLIM MAJMUNE DA MI OPROSTE.
Termin “korporacija” izveden je upravo iz reči “korpus” -tijelo. Korporacija je tijelo za sebe i ono se hrani i egzistira samo ukoliko stalno postoji profit. Cilj korporacije jeste da se stalno uvećava. Korporacija u sebe zato uvlači što više poslova i povezuje ih, pri tome guta manje kompanije. Samo u liječenju raka korporativni biznis danas obrće preko 300 milijardi dolara godišnje i najveći dio kolača odlazi onima koji su za sebe zgrabili najveći dio tržišta. Korporacija Bristol-Myers je danas glavni svjetski snabdjevač kemijskih supstanci za kemoterapiju. Njeni ljudi su u upravnim odborima vodećih svjetskih bolnica i istraživačkih centara. “Bristol - Myers snabdjeva pola svijeta lijekovima za kemoterapiju. Članovi upravnog odbora ove kompanije istovremeno su bili i na čelnim funkcijama u američkom Nacionalnom institutu za istraživanje raka (NCI). Na primjer: Pol A. Marks je predsjednik Izvršnog odbora u bolnici Sloan-Ketering i istovremeno direktor moćne kompanije Pfizer, koja proizvodi lijekove koji se koriste u kemoterapiji. Džejms Robinson je član upravnog odbora Sloan - Keteringa i direktor Bristol - Myers-a. Sve to je razlog zašto su Sloan - Ketering bolnica, Nacionalni institut za rak (NCI), Društvo za borbu protiv raka (ACS), Američka medicinska asocijacija (AMA), kao i Administracija za hranu i lijekove (FDA), uključeni u borbu kojom se štite interesi profitera na ovoj bolesti”.
O radu ove kanceromafije pisao je detaljno u svojoj knjizi " Svijet bez raka" Edvard Grifin još 1974. Na sajtu http://www.valetudo-drroso.com/ mozete pogledati film snimljen po ovoj knjizi.
“Kemoterapija je izuzetno unosan posao. Za doktore, bolnice i farmaceutske kompanije... Medicinski establišment želi da svako slijedi točno isti protokol. Oni ne žele da industrija kemoterapije podbaci i to je prepreka broj jedan za bilo kakav progres u onkologiji”. Dr Glenn A. Warner, M.D.
Ali nazalost (IPAK SMO SAMO PLANETA MAJMUNA ), većina lijecnika i pacijenata nije u stanju da prihvati da je kemoterapija obična prijevara.
ČIME SE OPRAVDAVA KORIŠTENJE KEMOTERAPIJE?
Jedini način da se opravda korištenje kemoterapije i zračenja je ukoliko ovi tretmani značajno produžavaju život pacijenta u poređenju sa onima koji se liječe drugim alternativni metodama. To znači da je kemoterapija (poslije kirurgije) jedini način da se tumor, ukoliko ugrožava život, smanji ili eliminira. Imajte u vidu da nije svaka maligna izraslina na vitalnom organu i da mnoge i ne predstvlajju smetnju vitalnim funkcijama.
Tačno je da će se tumor na ovaj način brzo smanjiti, ali smanjiće se i vrijeme preživljavanja pacijenta. Evo šta o tome kaže dr Filip Binzel koji se preko tridest godina bavio tumorima:
“Kada se okrije da neko ima tumor, prvo što lijecnici razmatraju je šta da učine sa izraslinom. I kada takav pacijent prima kemoterapiju pažnja lijecnika najčešće je okrenuta tome šta se događa sa tumorom. I najvažniji cilj je njegovo smanjivanje ili eliminacija. Ali, kako se ovom terapijom smanjuje tumor i pacijent postaje sve bolesniji. Zastrašujuće je koliko lijecnicima planete majmuna to ne smeta, a smeta im postojanje tumora, koji često ne smeta ni samom pacijentu, osim što kod njega izaziva paničan strah”. (Ovaj strah najčešće pospješuju mediji.)
“Najstrašnije je što se nakon eliminacije tumora, kirurškim putem ili kemoterapijom pacijent smatra skoro izlječenim. Ali nije tako. Naprotiv”.
Doktor Binzel podsjeća da je tumor samo vidljiva manifestacija poremećaja koji se odvija u čitavom organizmu. Odstranjivanje tumora ne znači i odstranjivanje uzroka bolesti. Borba protiv raka mora biti borba protiv kancerogenog procesa u čitavom oganizmu. Jer, smrt ne nastupa od jedne maligne izrasline već od metastaze.
Na žalost, konvencionalna medicina je potpuno koncentrirana na simptom, a ne na uzrok. Tako se kemoterapijom, radijacijom i kirurgijom zapravo rak kao proces uopce i ne tretira, a ljudi se nakon operacije otpušatju kući jer je širenje kancera tako zaustavljano. Ha.. Ha…..
“Ne postoji ništa u kirurškoj metodi odstranjivanja kancera što može spriječiti njegovo dalje širenje”, kaže doktor Binzel. “Radijacija, takođe, ne može spriječiti dalje širenje. Ni kemoterapija ne može zausaviti širenje bolesti. Kako to znamo? Jednostavno pregledom statistike.”
“Poslednjih 50 godina, ogroman napredak je načinjen u ranom dijagnostikovanju raka. U tom periodu vremena, ogroman napredak je načinjen u kirurškoj sposobnosti da se tumore ukloni. Ogroman napredak je učinjen u primjeni radijacije i kemoterapije i njihovoj sposobnosti da tumor smanje i unište. Ali, vrijeme preživljavanja pacijenata danas nije veći od onoga koji je bio pre 50 godina. Šta to znači? Očigledno znači da tretiramo pogrešnu stvar”, piše u svojoj knjizi “Živi i zdravi” dr Filip Binzel. (Philip Binzel, M.D., Alive and Well).
Dr Filip Binzel smatra da se u primarnom stadiju raka, osim malog broja izuzetaka, tumori nalaze u stanju da niti ugrožavaju zdravlje, niti život pacijenta. Ono što predstavlja opasnost je širenje bolesti na čitav organizam”.
KEMOTERAPIJA UBIJA BRŽE OD RAKA
Mnogi ljudi koji su “umrli od raka” zapravo su umrli od tretmana koji je uključivao kemoterapiju ili zračenje. Tako kemoterapija ubija zdrave stanice organizma prije nego što ih razori kancer koji može veoma sporo da se razvija.
Većina pacijenata koji su “umrli od raka” zapravo su umrli od neuhranjenosti, jer kancerozne stanice uzimaju hranjive sastojke iz krvi i razaraju imuni sustav pa je tako oslabljen organizam podložan mnogim infekcijama protiv kojih nije više u stanju da se brani. Hrana se transportuje krvlju pa je ubijanjem krvih stanica organizam još više ugrožen. Pored toga kemoterapija uništava stanice crijeva, usne duplje i zbog totalnog mučenja organizma on prestaje da traži hranu.
Dakle, kemoterapija ne da ne podiže imuni sustav, već ga slabi. Sve ove pojave koja prate kemoterapiju medicina “liječi” dodavanjem novih kemisjkih otrova koje nazivaju lijekovi koje je farmakobiznis spremio kao pomoćna sredstva u kemoterapiji.
Tako kada se unište bijela krvna zrnca, ona se novim lijekovima ponovo podižu na neki podnošljivu razinu. Ulceracije se liječe rastvorima za ispiranje, a tu su i lijekovi protiv proliva ili zatvora. Suvremena medicina ima na raspolaganju lijek za sve, samo ne lijek protiv ljudske gluposti. Sve je to uključeno u cijenu tretmana, pa jedan ciklus kemoterapija danas košta od 30 000 do 100 000 dolara. Oni očajnici koji vjeruju suvremenoj medicini moraće još i da podmažu ili mole lijecnike da bi ovaj skupi tretman i dobili, jer sve to na kraju plaća Fond za zdravstveno osiguranje.
“Većina pacijenata oboljelih od raka umire od kemoterapije. Kemoterapija ne odstranjuje rak dojke, debelog crijeva, ili rak pluća. Ova činjenica je dokumentovana prije više od desetina godina, ali liječnici i dalje uporno koriste kemoterapiju za ove tumore”. (Allen Levin, MD UCSF “The Healing of Cancer”)
“Njemački epidemiolog na “Mannheim Tumor Clinic” u Haidelbergu, dr Urlih Abel, uradio je obimno istraživanje i analizu svake glavne studije i kliničke primjene kemoterapije ikada izvedene u svijetu. Njegove zaključke treba da pročita svako ko namjerava da se ukrca na ‘kemo ekspres’, zapisao je u svojoj knjizi “Doktor u kući” Tim O’Shea (The Doctor Within).
“Da bi bio siguran da je uzeo u obzir i pročitao sve što je ikada publicirano o kemoterapiji, dr Abel je poslao pisma na 350 medicinskih centara širom svijeta tražeči da mu pošalju bilo šta publicirano na tu temu. Abel je istražio tisuće članaka i vjerojatno da u svijetu niko ne zna više o kemoterapiji od njega.
Za analiziranje mu je bilo potrebno nekoliko godina, ali su rezultati bili zapanjujući: Abel je otkrio da od ukupne znanstvene evidencije o primjeni kemoterapije, koja mu je bila na raspolaganju, nigdje nema dokaza da je kemoterapija na bilo koji primjetan način produžila život pacijenata koji su patili od najčešćih oblika kancera”.
“Abel u svom radu naglašava da kemoterapija nikako ne može da poboljša kvalitet života oboljelog. On opisuje kemoterapiju kao ‘naučnu pustoš’ i kaže da je najmanje 90 % kemoterapije izvedene u svijetu bezvrijedno i poredi je posprdno s “carevim novim ruhom”, jer niti jedan liječnik niti pacijent nije voljan da od nje odustane, iako nema bas nikakvih znanstvenih dokaza da ona nešto vrijedi”. (Objavljeno u medicinskoj reviji “Lancet, 10. VIII 1991.)
Ni jedan vodeći medij u svijetu nikada nije spomenuo o ovoj obimnoj studiji ni riječi. Ona je totalno zataškana. (Možete pretpostaviti u cijem su vlasništvu svi ti mediji.)
Poređenjem "vremena preživljavanja" kod kemoterapijom tretiranih i netretiranih pacijanata došlo se do sljedećih rezultata:
“Moje studije su pokazale da netretirani kancer kod oboljelih ostavlja oboljelima do četiri puta veće šanse za duži život, nego tretirani. Ako neko ima rak i riješi da ne preduzme ništa, živeće bolje i kvalitetnije nego ukoliko se podvrgne radijaciji, kemoterapiji ili kirurgiji...” tvrdi profesor Hardin Džons (National Cancer Institute of Bethesda, Maryland, 1956 Transactions of the N.Y. Academy of Medical Sciences, vol 6.)
Doktor Džons je sproveo globalno istraživanje raka svih tipova i usporedio netretirane i tretirane slučajeve, da bi zaključio da netretirani žive duže i često nadžive one koji su tretirani.
Za kraj ovog teksta primite srdacan pozdrav od mene, jednog od zatvorenika na PLANETI MAJMUNA, Roso Nenada, dr.naturopatije, po profesiji prevaranta i manipulatora, koji jadan, siroti i umobolni puk (stoku sitnog zuba ) navodi na siguran put lijecenja svih bolesti i poremecaja, put naturopatije……..stvarno treba da se sramim….
objavio:Nenad Roso
Nema komentara:
Objavi komentar