ZEMLJA JE RAVNA PLOČA

Što je rak zapravo?


LOTHAR: Na to je pitanje, naravno, teško odgovoriti. Evo što su mene naučili o raku. Mene su učili da je rak problem mutacije u jezgri tjelesne stanice. I tijekom tih jedanaest godina koliko sam radio u bolnici, ja sam, naravno, vjerovao da i jest tako, da mora tako biti, jer ne mogu svi ti profesori imati krivo. Ali kad sam počeo više razmišljati, postavio sam sâm sebi neka jednostavna pitanja. Na primjer: „Zašto ne postoji rak srca?“ Postavio sam to pitanje i raznim profesorima, i ni od koga nisam dobio jasan odgovor. Tada sam otkrio nešto zanimljivo. Čitao sam rad dvojice američkih znanstvenika, Illmenseea i Stevensa, koji su u svojim pokusima izolirali jezgru ljudske stanice i ugradili je u tijelo miša i lisice. I znate li što se dogodilo? Ništa! Na sveučilištu vas uče da je problem nezdrava jezgra stanice, ali kad tu istu jezgru stanice ugradite u tijelo životinje, ne događa se ništa. A kad u tijelo životinje ugradite cijelu stanicu, životinja će dobiti tumor. Kad sam to prvi put čitao, pomislio sam: nemoguće, to ne može biti istina. I postavljao sam isto pitanje mnogim profesorima i znanstvenicima: „Zašto srce ne može oboljeti od raka i zašto životinja u koju su ubrizgali bolesnu stanicu nije dobila rak?“ I nitko mi na to pitanje nije znao odgovoriti. Danas sam potpuno uvjeren da je teorija o mutaciji koja se uči na sveučilištima jednostavno pogrešna. Međutim, problem je u tome što nije lako, nakon što ste kao sveučilišni profesor deset, petnaest godina govorili jedno i onda otkrili da to nije bila istina, reći pacijentima i cijelom svijetu: „Znate što, možda smo ovih dvadeset godina ipak bili u zabludi.“
Cijela je priča počela sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Americi, kad je američki predsjednik Richard Nixon objavio rat protiv raka. U to su vrijeme znanstvenici vjerovali da je uzrok raka u jezgri stanice. No, to nije tako.
Dat ću vam jedan primjer da biste lakše razumjeli. Kada tkivo tumora stigne patologu koji treba utvrditi da li je tumor maligan ili nije, on promatra mutacije. Jer mutacije zaista postoje. No, pitanje je u kojem se trenutku tumor našao pred njim. Jer patolog, koji odlučuje o tome je li neki tumor karcinom ili nije, taj tumor promatra u kasnom stadiju razvitka. U tom trenutku tumor već obično ima oko milijardu stanica. Usporedimo to sa sljedećom situacijom: vozite se autom i ugledate požar. Što još obično ugledate u tom trenutku? Vatrogasce. Ali nećete iz toga zaključiti da su vatrogasci skrivili požar. Oni su došli kasnije, kad je požar već gorio. Ista je stvar i s mutacijama. Ja ne tvrdim da mutacija ne postoji, jer znam da postoji, ali znam i to da mutacija dolazi kasnije. Vratimo se vašem pitanju: što je rak? U početku je to više stvari. Normalna napetost stanične opne iznosi 70 do 90 milivolta, no ta napetost sada pada. Zatim su tu mitohondrije. Mitohondrije su dijelovi stanice vrlo malih dimenzija, pomalo nalik bakterijama. U tim stanicama naše tijelo proizvodi energiju. Danas znamo da su i mitohondrije velik problem. No glavno je pitanje tko je cijeli taj proces započeo, a znamo da proces nije počeo mutacijama. Mutacije su došle kasnije.
Napravili ste zaista respektabilnu zbirku svih mogućih liječenja po svijetu u knjizi „Kemoterapija liječi rak.Zemlja je ravna ploča“ Jedna od stvari s kojima smo se već prije sretali jest ta vječna rasprava oko simptoma i uzroka, kod kojeg mnogi tvrde da se liječi simptom a ne uzrok. Da li treba liječiti simptom, da li ga ponekad ne treba liječiti i da li smo ponekad u zabludi kada bolest vidimo kao bolest, a ne tek kao simptom nekog poremećaja?
LOTHAR: Kao prvo, ta bolest za mene nije tumor. Mislim da je danas veliki problem to što je klasična medicina uvelike usredotočena na to da nešto treba uništiti. Klasičan liječnik želi operacijom odstraniti tumor, zatim pacijenta liječiti kemoterapijom ili zračenjem, i tako dalje. Glavna je ideja uništiti tumor. Međutim, tumor nije bolest, nego samo simptom, kao što su groznica, proljev ili problemi s kožom samo simptomi stanja bolesti. Na vaše pitanje bih odgovorio ovako. Ponekad se potpuno slažem da simptome treba tretirati. Na primjer, ako negdje na tijelu imate velik tumor, taj tumor proizvodi mnogo laktata – soli mliječne kiseline, koje stvaraju velike tegobe. Ne bude li takav tumor odstranjen, možda ćete i umrijeti. Ali u većini slučajeva nema potrebe za žurnim odstranjivanjem tumora. Primjerice, ove godine smo u Njemačkoj dijagnosticirali rak dojke kod 150 000 žena. I premda većina tih žena ima samo čvorić na dojci, malen tumor, liječnici svojim pacijenticama govore da ga moraju odmah odstraniti, jer će inače umrijeti. Moje mi iskustvo govori nešto posve drugo, i zato ja svojim pacijentima govorim, ako tumor nije izrazito velik i ako nema velik broj tumora po tijelu – prvo liječenje, a tek onda operacija, kemoterapija, a kasnije možda i zračenje. Jer, u većini slučajeva nije potrebno odmah odstraniti tumor.
Što zaista jest po vama uzrok raka?
LOTHAR: Ja to obično kažem ovako: „Stres i rak idu ruku pod ruku“.
Upravo je zbog toga karcinom bolest koja se teško liječi. Stanice svojeg organizma izlažete stresu na razne načine. Na primjer, ako imate loše prehrambene navike, ako ste pretili, jedete nezdravu hranu i pijete nezdrava pića, stanice vašeg organizma izložene su velikom stresu. I tako se može dobiti rak. No, po mojem iskustvu, rak najčešće uopće ne počinje na tjelesnoj razini. Rak najčešće nastaje na razini uma, psihe. Najviše stresa ne dolazi toliko od nezdrave hrane, od svega što trpamo u sebe nego najčešće ljudima stvara problem to što, na primjer, moraju raditi posao koji ne vole, ili nemaju dovoljno ljubavi u obitelji, i tako dalje. Stres koji takvi ljudi trpe mogli bismo nazvati uobičajenim stresom. Ali stres se s godinama nagomilava, i za to se vrijeme u tijelu počinju zbivati određene promjene. Na primjer, osoba koja živi u braku s alkoholičarom pod velikim je stresom, a takav život obično traje godinama. Što se tada događa? Razina adrenalina u tijelu smanjuje se. A kad se smanji razina adrenalina, stanice dobivaju previše šećera. Tog se suviška šećera stanica na neki način mora riješiti. To je jedan od načina da ta stanica postane zdrava stanica. Sad se vraćamo na onaj dio priče da je tumor samo simptom. U početku, pojava simptoma je zapravo nešto dobro, ako je promatramo iz kuta evolucije i opstanka. Ja inače uopće ne koristim riječ „bolest“ – umjesto toga govorim o sustavu regulacije. Jer što je bolest? Bolest je jedan ili više simptoma. I važno je reći da je početna pojava simptoma jako dobra stvar u smislu preživljavanja. Na primjer, ako se pojave problemi na koži – to je dobro, otrovi izlaze van. Ako ste dobili proljev, vaše tijelo se pokušava očistiti. Ako imate visoku temperaturu, ona je dobra za komunikaciju između stanica i uništit će neke bakterije. Ista je stvar i s karcinomom. Ako ste dobili tumor, tumor čini mnoge dobre stvari: sagorijeva šećer, skuplja otrovne tvari iz organizma poput teških metala, i sprečava širenje gljivica u organizmu. Osim toga, svaka pojava tumora upozorava da nešto treba mijenjati u svojem životu. Dakle, pojava svakog ovog simptoma – visoke temperature, proljeva ili tumora – u početku je pozitivna stvar, jer znači veću vjerojatnost da će bolesnik preživjeti. Naravno, ako simptomi dugo traju, to u nekim situacijama znači da treba liječiti i simptome.
Uzmimo za primjer visoku temperaturu. Mislim da se danas već svi slažu u mišljenju da sama po sebi visoka temperatura nije ništa loše. Ali, visoka temperatura može i ubiti čovjeka ako predugo traje, i u tom slučaju treba uzeti antibiotik i smanjiti temperaturu. Ista je stvar i s tumorom. Pojava tumora dobra je kao znak upozorenja, ali ako tumor dugo ostane u vašem tijelu, ili je prevelik, treba ga ukloniti. Dakako, ja ne mislim da se tumor mora odmah uništiti lošim metodama poput kemoterapije i zračenja. Po mojem mišljenju, postoje mnogo pametniji sustavi liječenja kojima se može ukloniti tumor.