LIJEČENJE DLANOVIMA

Liječenje dlanovima - zaboravljena drevna umjetnost



Još davno u prethistoriji ljudi su posjedovali sposobnost iscjeljivanja dlanovima.

Držali su ruku na bolnom mjestu, sa željom da si pomognu i tako ublažavali bol, iscjeljivali rane i bolesti.

Samo, kod prethistorijskih ljudi bolesti su bile veoma rijetke.

Uglavnom su to bile virusne i bakterijske infekcije ili tjelesne povrede, kao danas kod životinja.

Žene su lako rađale, a kada bi se netko razbolio, znao je uzrok svoje bolesti.

Jer, čovjek je tada, kao i životinje, živio u skladu s prirodom.

Živjeti i liječiti se u skladu s prirodom


Od svog nastanka do danas čovjek napreduje na svim poljima i taj se napredak zahuktava.

Iznimka je plan paranormalnog, odnosno izvanosjetilnog opažanja, u čemu konstantno nazaduje.

Danas tu sposobnost posjeduju izuzetno rijetki pojedinci, koji mogu primiti neku informaciju, a da ona nije došla preko njihovih pet čula.

Čovjek je postepeno, korak po korak, gubio kontakt s prirodom, istim tempom kojim je stjecao nove sposobnosti i vještine.

Svaki korak u napredovanju značio je odustajanje od jednog dijela veza s prirodom i njihovo postepeno gašenje.

Dok je čovjek bio u kontaktu s prirodom, njegove su duša i svijest bile otvorene prema duhovnim energijama.

Dok je gol i bos tumarao prirodom u potrazi za hranom, dragocjene su mu bile informacije iz viših dimenzija o tome gdje se nalaze hrana, zaklon ili opasnost.

S razvojem civilizacije, sve je više zanemarivao upute za čestit život koje su mu stizale iz viših dimenzija.

Tako je čovjek u međuvremenu postao neosjetljiv za vrlo suptilne informacije, koje i danas prima kroz auru, ali koje više ne registrira, s izuzetkom rijetkih pojedinaca.

Polaganje dlana - prirodna reakcija na bol


Svi znaju da svaki čovjek kada ga nešto zaboli odmah stavlja dlan na to mesto sa željom da bol prođe.

Ova je reakcija nagonska. Ako čovjeka zabole leđa, on ne pomisli da će staviti ruku na njih, već ruka sama kreće bez pomisli.

To je refleks jednak onome zahvaljujući kojemu oko trepne kad nam nešto poleti u lice.

Svi ljudi drže ruku na bolnom mjestu pa i obje ruke ako ih jače boli. Ako je bol nesnosna, oni stišću to mjesto.

Nitko se ne pita zašto je to tako i postiže li se nešto s time, međutim vjerujem da bi većina ljudi rekla da im je lakše dok se ruka drži na bolnom mjestu.

To je zato što ljudi imaju sposobnost iscjeljivanja bioenergijom još od prethistorije, samo što je izuzetno rijetki pojedinci svjesno koriste.

Svaki čovjek može liječiti dlanovima bez obzira na uzrast, od malog djeteta pa do starca.

Nevažno je obrazovanje, inteligencija, društveni status kao ni rasna, nacionalna ili vjerska pripadnost.

Tehnika iscjeljivanja dlanovima


Da biste iscjeljivali rukama potrebno je staviti dlan, bilo lijeve ili desne ruke, na bilo koji dio svog ili tuđeg tijela.

Pritom poželite da se bioenergija prenese na tu osobu da biste je iscijelili. Možete i reći u sebi, ''želim iscijeliti organ ispod moga dlana'', ili nešto slično.

Iz dlana će tad krenuti tanki, oku nevidljivi, mlazovi bioenergije, koji će ulaziti u tijelo pacijenta. Čim sklonite ruku, ovi mlazovi će stati.

Što duže držite ruku, organ će dobiti više potrebne energije, ali ovakva seansa ne treba biti duža od deset do petnaest minuta i ne treba se izvoditi više od triput dnevno.

Moć iscjeljivanja


Pri rođenju je moć zračenja (iscjeljivanja) obično niska i ako se ne razvija ostaje minimalna kroz cijeli život.

Ako se vježbom dostigne bilo koji nivo moći iscjeljivanja, ona ostaje do kraja života nepromijenjena i ne može opasti.

Međutim, oni koji imaju veću moć zračenja, recimo 40 ili maksimalnih 100 jedinica, u prednosti su samo utoliko što će im trebati kraće vrijeme za iscjeljivanje organa.

Ne trebate razviti moć iscjeljivanja do maksimuma prije početka vježbanja.

Čim prvi put spustite ruku na bolno mjesto sa željom liječite, doći će do liječenja. Samo, popratni će doživljaj biti slabiji, a rezultat skromniji.

No, pri svakom idućem seansu liječenja povećavat će se kanalići na dlanovima kroz koje teče bioenergija.

To će pojačati i mlazeve bioenergije, pa će doživljaji i ljekoviti učinak biti sve snažniji.

Doživljaji prilikom liječenja rukama slični su i kod pacijenta i kod terapeuta, a najjači su ako držite dlan desetak centimetara od tijela i polako njime kružite iznad bolnog mjesta.

Obično se osjeti grijanje, trnci, strujanje i slično, ali je normalno i da se ništa ne osjeti.

To ovisi o organu koji se liječi, o vrsti i intenzitetu bolesti kao i o senzibilnosti terapeuta i pacijenta.

Učinci kod pacijenta su nestanak ili smanjenje bola, poboljšanje zdravstvenog stanja i iscjeljenje organa.

Kod terapeuta dolazi do povećanja moći iscjeljivanja, ako ona već nije na maksimumu.

Liječenje dlanovima je pozitivan i human čin, koji donosi dobrobit i pacijentu i terapeutu.

Rezultati liječenja dlanovima


Prenošenje bioenergije rukama na pacijenta najstariji je, najjednostavniji i najblaži oblik iscjeljivanja energijama.

Ne može se svako oboljenje u potpunosti iscijeliti bioenergijom. To ovisi od toga u kolikoj je mjeri oboljenje nastalo zbog nedostatka bioenergije u organu i auri pacijenta.

Ovakav način liječenja postiže najbolje rezultate kod lakših oboljenja, koja su i najčešća, i donekle kod srednje teških.

Kod teških oboljenja liječenje dlanovima bi trebalo kombinirati s drugim prirodnim metodama liječenja i posebnom prehranom.

Iscjeljivanje bioenergijom potpuno je prirodno i neškodljivo. Terapeut ne troši svoju osobnu bioenergiju, već se kroz njegovu ruku usmjerava ona koja je dostupna iz okolnog prostora.

Za iscjeljivanje dlanovima nije potrebna velika koncentracija, ali ono neće uspjeti ako tijekom seanse terapeut čita, gleda televiziju ili nešto slično.

Preporučljivo je da i terapeut i pacijent žmire.

Liječenje čakrama


Čakra je riječ iz sanskrta i znači kotač ili vihor. Čakre su energetska mjesta na fizičkom tijelu čovjeka, što znači da su oku nevidljiva i da se prilikom kirurških operacija ne mogu pronaći.

Ima ih sedam i nalaze se raspoređene duž kičme. Uloga im je da, kroz svoje kanale, uvlače bioenergiju u auru iz slobodnog prostora.

Iznimka je sedma čakra, koja se nalazi na tjemenu i ima zadatak izbacivati višak bioenergije iz aure.

Aura je vrlo složena energetska struktura oko tela čovjeka, koja ga drži u životu i ne može se odvojiti od njega sve dok je živ. Znači, ne postoji život bez aure.

Liječiti čakrama može svatko pod uvjetom da je prvo potpuno svladao liječenje dlanovima.

Razvijena moć liječenja dlanovima jedini je uvjet za uspješno aktiviranje čakra i usmjeravanja bioenergije iz njih u smjeru pacijenta.

Prednosti liječenja čakrama su velike. To je ista energija koja izlazi i na dlanove, samo čakre imaju daleko veći protok pa je vrijeme potrebno za liječenje vrlo kratko.

Preciznost je potpuna, budući da se čakrama liječi precizno samo organ ili njegov oboljeli dio, dok se preko dlana bioenergija rasipa na sve organe koji se nalaze pod dlanom.

Pri liječenju dlanom potreban je blizak kontakt s pacijentom, dok se s čakrama može liječiti na daljinu.

Učinak je stopostotan bez obzira na udaljenost, a liječnik čak ne mora znati gdje se nalazi pacijent.

Liječenje čakrama na daljinu smije se provoditi samo ako je pacijent svjesno pristao na to.


Rad objavljen na II MEĐUNARODNOM KONGRESU ISHRANE BUDUĆNOSTI u Titelu, 2012.