PRIRODNI ANTIBIOTICI

Pet Snažnih prirodnih antibiotika

Antibiotik je agent koji koji može u potpunosti uništiti patogene mikroorganizme (bakterije) ili zaustaviti njihov rast ili razmnožavanje, a da pri tome ne učini značajnu štetu organizmu domaćina. Uz napredak medicine, većina današnjih antibiotika su zapravo kemijski spojevi nekoliko prirodnih supstanci.

Ali šta učiniti ako, na primjer, u sred noći osjetite snažnu bol, kao što je zubobolja, ili neka druga upala? Velike su šanse da ne morate ići dalje od svoje kuhinje da pronađete antibiotik koji ne samo da može ublažiti bol, već vas može i potpuno izliječiti. Ovo su samo neki od prirodnih antibiotika koje biste trebali imati u svojoj kuhinji:

Kadulja

“Zašto da umre čovjek kojem u vrtu raste kadulja?”, pitao se Hipokrat imajući na umu biljku koja se već hiljadama godina koristila kao antibiotik.

Kadulja (Salvia officinalis) je posebno dobra za grlo, respiratorne infekcije, kao i infekcije u ustima. Također je korisna za želučane infekcije i probleme u crijevima. Kadulja pomaže i pri smanjenju temperature, groznice i bolova u tijelu koji se javljaju na početku prehlade i gripe.

Arapi su, zajedno sa svima od Kineza do Rimljana, vjerovali da je kadulja ključ za dug život. To je ista ona kadulja koja se može pronaći u većini modernih domaćinstava i vrtova širom svijeta. Naučno je dokazano da ona ima umjerena, ali opsežna antibakterijska, antifungalna, i antivirusna svojstva, a danas se redovno koristi i prilikom proizvodnje nekoliko modernih lijekova.

Med

Med, u svojoj sirovoj formi, se koristio kao antibakterijsko sredstvo (antibiotik) mnogo prije nego što su razvijeni sintetički antibiotici, u kulturama širom svijeta, za razne rane i bolesti. Danas je i naučno dokazano da ovaj slatki lijek ima antifungalna i antibakterijska svosjstva, da može učinkovito izliječiti osip na koži, opekotine i ogrebotine, očistiti zube i usta od bakterija, te zaustaviti krvarenje desni, a učinkovit je u liječenju čireva i plikova.

Istraživanje objavljeno u 2010. godini u Journal FASEB-u po prvi put je objasnilo kako med ubija bakterije. Naime, istraživanja pokazuju da pčele proizvode protein defensin-1 koji dodaju u med, a upravo bi ovaj protein mogao postati i osnova za razvijanje novog, još snažnijeg lijeka za liječenje opeklina i kožnih infekcija, kao i razvijanje novih lijekova koji bi se borili protiv bakterija otpornih na trenutne antibiotike, poznatih kao superbakterije.

Prilikom tretiranja rana ili upala ovim prirodnim antibiotikom, vrlo je važno da odaberete pravi med. Tamniji med ima bolju antibakterijsku moć – i on mora biti u svojoj sirovoj formi, to jest, ne smije biti pasteriziran. Jedna od najučinkovitijih vrsta meda (antibakterijski gledano) je Manuka med, med koji dolazi sa Novog Zelanda od nektara Leptospermum scoparium.

Klinčić

Čak i danas, stomatolozi koriste ulje klinčića kao oralni antiseptik te za dezinfekciju korijenskih kanala (jako poznati miris koji se može osjetiti u skoro svakoj stomatološkoj ordinaciji). Eugenol, koji se nalazi u velikim količinama u klinčiću, važi kao primarni antimikrobni spoj ove biljke koji su dokumentovali mnogi naučnici širom svijeta.

Ako želite ublažiti zubobolju, dovoljno je da nekoliko minuta žvačete klinčić i bol može potpuno prestati u roku od dva sata. Ipak, klinčić je najefikasniji kada se od njega napravi ulje. Utvrđeno je da ulje klinčića posjeduje jako antifungalno djelovanje protiv gljivičnih patogena, odnosno, ovo ulje ubija više od 60 vrsta bakterija, 15 vrsta gljivica, plus nekoliko virusa (Journal of Antimicrobial Chemotherapy, 2004).

Cimet

U jednoj studiji koju je provela grupa kirurga, otkriveno je da cimet može ubiti većinu bakterija koje se nalaze u bolnicama, u drugoj studiji je otkriveno da cimet može ubiti i bakterije otporne na standardne antibiotike, a u trećoj, otkriveno je da je cimet smrtni neprijatelj opake bakterije Esherichia Coli.

Erdogan Ceylan, glavni istraživač na Kansas State University, je 1999. godine u svrhu istraživanja zarazio sok od jabuke sa oko milion E. Coli bakterija. Samo jedna kašičica cimeta je ubila 99.5% bakterija za tri dana, na sobnoj temperaturi (25 C). Kada je istoj količini cimeta dodao bilo 0,1% natrijeva benzoata ili kalijevog sorbata, odobrenih konzervansa, E. coli je uništena do nemjerljive razine. Broj bakterija koji je Erdogan dodao u ispitne uzorke bio je 100 puta veći od broja bakterija koje se obično nalaze u kontaminiranoj hrani.

“Ako cimet može nokautirati E. coli, jedan od najopakijih mikroorganizama koji se prenose hranom, on će sigurno ostaviti posljedice i na druge bakterije koje se prenose hranom, kao što su Salmonella i Campylobacter,” istaknuo je Daniel Y.C. Fung, doktor i profesor na Odsjeku za animalnu nauku i industriju na K-Stateu, koji je nadgledao istraživanje.

Češnjak / Bijeli luk

Od kako postoji pisana povijest, češnjak se spominje kao hrana. U vrijeme faraona, kada je Egipat bio na vrhuncu svoje moći, bijeli luk se davao radnicima i robovima koji su gradili velike piramide, kako bi se povećala njihova izdržljivost, snaga i najvažnije – da bi se zaštiti od bolesti. Ebers Papirus, egipatski medicinski dokument koji datira negdje oko 1.500 godina prije nove ere, spominje češnjak 22 puta kao lijek za razne bolesti. Hipokrat, Aristotel i Aristofan su spominjali važnost uporabe češnjaka, zapravo… češnjak se spominje u literaturi sve i jednog velikog drevnog kraljevstva: Babilona, Perzije, Grčke i Rima.

Češnjak dokazano liječi ili pomaže pri liječenju mnogih bolesti, a jedan od snažnih aktivnih sastojaka u njemu se zove Alicin – spoj koji pokazuje antibakterijska i anti-gljivična svojstva, a koji u samom češnjaku igra ulogu obrambenog mehanizma protiv napada štetočina. Naučnici su dokazali da Alicin uništava mnoge bakterije, među njima i neke od najopakijih, često otpornih na standardne antibiotike. “Alicin jednostavno buši ogromne rupe kroz MRSA,” tvrdi Ronald Cutler, profesor mikrobiologije na Sveučilištu u East Londonu, Engleska. (MRSA= zajednički naziv za vrste bakterija otpornih na širok spektar antibiotika, zbog čega ih je teško liječiti.)