Ukupno prikaza stranice

utorak, 26. lipnja 2012.

11 dobrobiti mora


moreRiječ „odmor“ mnoge od nas podsjeća na plavo nebo, sunčane plaže i kristalno čisto, osvježavajuće more.
Ova asocijacija nije samo stvorena utjecajem reklama.
Morski zrak i voda zaista su dobri kako za našu dušu, tako i za tijelo.
Grci su bili prvi koji su primijetili ljekovito djelovanje mora.
Popularna talasoterapija - liječenje morskom vodom - potiče iz Grčke. Na grčkim otocima Rod i Krf talasoterapija se primjenjivala još prije 2500 godina.
Koristila se za liječenje bolesti poput ekcema, artritisa, astme, psorijaze i bolova u leđima.
Hipokrat je otkrio ljekovita svojstva morske vode promatrajući njezino djelovanje na rane. Primijetio je da voda ubrzava zacjeljivanje rana, sprečava infekciju i smanjuje bol.
U Francuskoj su još sredinom 19. stoljeća otvoreni centri za liječenje zdravstvenih tegoba uz pomoć tvari dobivenih iz mora i morske vode.
I kod nas postoji duga tradicija primjene talasoterapije u zdravstvene svrhe.
Koje točno dobrobiti donosi ljetovanje na moru?

1. Morska voda sadrži životno važne elemente


More sadrži sve elemente važne za naš život - natrij, magnezij, kalciji, kalij, silicij, čak srebro i zlato.
Morska voda duboko prodire u kožu i time omogućuje djelovanje minerala i elemenata u tragovima.
More, također, sadrži alge koje obiluju mineralnim tvarima.
Alge se odavno smatraju izvorom zdravlja i ljepote.  Potiču obnavljanje stanica, poboljšavaju izgled kože, stimuliraju metabolizam, jačaju imunitet, sprečavaju upale, čiste kožu i pomažu u uklanjanju celulita.

2. More blagotvorno djeluje na astmu i alergiju


Morska sol ima svojstva antiseptika i antihistamina, zbog čega je blagotvorna kod kožnih alergijskih reakcija.
National Pediatric Hospital već dugi niz godina uspješno koristi kupke s morskom soli za liječenje i ublažavanje alergija.
Čisti morski zrak, zasićen negativnim ionima, olakšava disanje i povoljno djeluje na osobe koje boluju od  astme.

3. Sunčanjem opskrbljujete tijelo vitaminom D


Sunčanje donosi ne samo lijep ten, nego nas opskrbljuje vitaminom D koji je toliko potreban našem organizmu.
Već smo pisali o dobrobitima vitamina D, a nedavna istraživanja potvrđuju da on igra ključnu ulogu u sprečavanju mnogih bolesti, uključujući multiplu sklerozu i rak.
Da biste dobili vitamin D ne morate se sunčati na najvećoj vrućini. Za sunčanje odaberite prijepodnevne ili večernje sate.
Obratite pažnju da kreme za sunčanje sprečavaju sposobnost kože da stvara vitamin D.

4. Boravak na moru oslobađa od stresa


Što još ima tako opuštajući učinak kao sunce, lagani povjetarac i šum valova?
Ljetovanje na moru daje priliku da zaboravimo na svakodnevne probleme i u potpunosti se opustimo. Magnezij, koji morska voda sadrži u visokom postotku, dokazano djeluje u borbi protiv stresa.
Alternativni liječnici smatraju da stres može djelovati kao okidač u razvoju mnogih bolesti. Zbog toga iskoristite godišnji odmor da biste se oslobodili svog najvećeg neprijatelja.

5. More je idealno za sportske aktivnosti


Plivanje, ronjenje, surfanje, morski aerobik, odbojka na plaži... Ljetovanje uz more je idealno za sportske aktivnosti koje su dobre ne samo za oblikovanje tijela.
Sport i zdravlje su usko povezani. Zapravo, bez sporta nema zdravlja.
Zato uronite u vodu i uživajte u sportskim aktivnostima koje pruža more!

6. Morski zrak je bogat negativnim ionima


Morski zrak sadrži negativne ione i ozon koji potiču duboko disanje i pune nas pranom - životnom energijom.
Negativni ioni osnažuju imunitet, poboljšavaju koncentraciju, smanjuju nesanicu, depresiju, glavobolju i umor, povoljno djeluju na ljude s astmom i alergijom.
Zrak zasićen negativnim ionima možemo pronaći u šumama i planinama,
blizu vodopada, rijeka, oceana i mora.

7. More ublažava artritis i bolove u leđima


Zahvaljujući svome sastavu morska voda olakšava bol, smanjuje upale, opušta i potiče oslobađanje viška tekućine iz organizma.
Zbog toga kupanje u moru donosi olakšanje osobama koje pate od reume, artritisa, bolova u leđima i mišićima.

8. Morska voda potiče čišćenje organizma


Zašto je morska voda odličan izbor za čišćenje organizma?
Zato što kupanje u morskoj vodi potiče funkcije organa koji filtriraju i izlučuju štetne tvari iz organizma, kao što su jetra, bubrezi i koža.
Nataložene štetne tvari počinju se kretati preko limfe i krvotoka prema površini, a sol olakšava proces izlučivanja.
Kupanje u moru potiče izmjenu tvari i čišćenje od štetnih sastojaka ne samo kože i vezivnog tkiva, nego i kompletnog organizma.

9. More liječi kožne probleme


Morska sol
 je neobično bogata različitim sastojcima. Među osamdesetak različitih minerala, elemenata u tragovima, karbonata i sulfata, prisutni su i kalcij, kalij, brom, natrij, mangan, magnezij, jod, željezo, fluor i silicijeva kiselina.
Zbog svog bogatog sastava, morska voda blagotvorno djeluje na kožu i pomaže kod brojnih kožnih tegoba poput dermatitisa, psorijaze i ekcema.

10. More potiče kreativnost i osjećaje


More i općenito element vode oduvijek su bili povezani s kreativnošću i osjećajima.
Prebivanje blizu vode može potaknuti naše emocije, intuiciju, maštu i kreativnost.

11. More blagotvorno djeluje na zdravlje očiju


Plava boja mora i gledanje u daljinu povoljno djeluju na naše oči. Ako puno vremena provodite za računalom, ljetovanje na moru će pomoći da ih odmorite.

Ako ne možete otići na more


Ne možete otići na more?  Odličan godišnji odmor možete isplanirati čak i ako ga morate provesti kod kuće.
  • šećite po šumi
  • vježbajte
  • sunčajte se
  • kupajte se u rijeci ili jezeru
  • izbjegavajte stres
  • ostavite televizor, mobitel, računalo i video igrice
  • uzmite s police svoju omiljenu knjigu - čitajte!
  • priuštite si više sna nego inače
  • nabavite morsku sol i kod kuće radite kupke od morske soli

srijeda, 20. lipnja 2012.

RAK-POŠAST DANAŠNJICE

Tumor,rak,karcinom,sarkom itd., nazivi su od kojih se mnogima svijet u sekundi ruši.Naizgled neizlječiva bolest današnjice,hara svijetom i uzima i staro i mlado dok  današnja medicina tapka na mjestu i u mogućnosti je jako malo toga riješiti, u principu samo ako se otkrije u samom začetku i kirurški odstrani oboljeli organ ili dio tijela.Kemoterapije i koje kakva ciljana zračenja,samo malo produžuju život ali ne rješavaju problem.Službena medicina uopće ne izlazi sa nikakvim podacima koji barem otprilike ukazuju na postotak njihovih uspjeha u rješavanju tih teških oboljenja.
Ali zato,na sreću,postoje brojni ljudi koji su svojim briljantnim istraživanjima uspjeli alternativnim pravcima  spasiti mnoge živote.No međutim,službena medicina nije prihvatila barem neke od njih,nego je uporno i dalje inzistirala na rješavanju tih teških bolesti skalpelom,kemoterapijom i zračenjem.
    Da bi se shvatila bit pojave i masovnosti takvih teških bolesti,treba krenuti od načina života koji se
"modernizirao" u zadnjih 100-tinjak godina, koji se otuđio od prirode i krenuo u sasvim pogrešnom pravcu,lošem za običnog malog čovjeka.Strka i zbrka koja vlada za postizanjem blagostanja i bogatstva,s vremenom je postala borba za opstanak i golu egzistenciju.Želje postaju veće od mogućnosti a ljudski ego veličina koja nadilazi sve prirodne zakone i ne priznaje  i ne vjeruje u ništa,čak niti onda kada dođe do teških oboljenja.A teška oboljenja upravo su samo nuspojava krivih životnih postavki,loših životnih procjena i negativnih uvjerenja.Naravno, tu je i jak ego koji silom želi glavom kroz zid koji mu se preprečio na putu i upravo taj ego ne dozvoljava čovjeku da sagleda
u miru situaciju u kojoj se nalazi i pokuša naći put na kojem nema zidova i prepreka. Ukoliko čovjek ustraje na svom načinu života,na svojim negativnim životnim postavkama i uvjerenjima,neminovno će doći do teškog oboljenja i naći će se u situaciji koju možemo okarakterizirati kao svojevrsnom životnom klopkom.Svaka bolest je u stvari samo upozorenje da ne živimo na prirodan način i da treba nešto mijenjati u svojim životnim postavkama.U jednom momentu ključan je i trenutak životnog stresa koji služi kao detonator svim težim bolestima današnjice.Velika većina ljudi zna razlog zbog čega su oboljeli i koji je to trenutak životnog stresa bio u pitanju (rastava,gubitak voljene osobe,gubitak kvalitetnog posla...),što znači da se razlog najčešće nalazi na emocionalnom planu.Kada dođe do emocionalnog kraha tada se taj cijeli proces seli na fizičko tijelo čovjeka i nakon otprilike 18-24 mjeseca saznajemo gorku činjenicu  iz koje  se vrlo teško nalazi izlaz. Sa sigurnošću možemo konstatirati da teškim bolestima predstoji neka vrsta emocionalne bolesti,ja bih je nazvao bolešću duše.
Ako na te stvari gledamo iz tog kuta,postati ćemo svjesni razloga neučinkovitosti skalpela i kemoterapije,postaje sasvim vidljivo i logično zašto brutalne medicinske metode ne pomažu.Rak se ne može riješiti na fizičkom planu ako nismo presložili svoje životne postavke i pokušali izlječiti svoju dušu,riješili se svojih životnih trauma i pomirili se sa svime što nam se događalo.
   Isto tako kako je dospjela u prvi plan,bolest možemo i maknuti iz tog krupnog plana.Bez kemoterapije i skalpela ali moramo poraditi na sebi,bez zadrške,bez odgađanja i bez puno promišljanja i filozofiranja.Moramo se na bilo koji način dovesti u red,u normalni,bezuvjetni,prirodni sklad koji će
se reflektirati na nivou emocija,što znači psihe a zatim i na nivou uma,našeg proizvođača misli i centra naše svijesti.Emocija i misao,pokretači su svih životnih procesa i onih dobrih i onih loših.Emocija i misao u sinergiji,djeluju kao luk i strijela,tek zajedno uperene u isti cilj predstavljaju moćno oružje.
Dakako, ne smijemo ga uperiti prema sebi a to upravo čine oni koji se ne znaju koristiti tim moćnim oružjima.Svi znamo kako uperiti luk i strijelu ali ne znamo svi kako uperiti emociju i misao.
 Rak upravo nastaje na razinama uma i psihe i tamo ga možemo i uništiti,samo je potrebno shvatiti na koji način.Kada postanemo svjesni svojih pogrešnih životnih načela i uvjerenja i počnemo ih mijenjati,dolazi do promjene u svim životnim procesima koja će se u konačnici reflektirati i na našoj fizičkoj razini.
   Rak nipošto nije neizlječiva bolest,kako to izgleda na prvi pogled,no težak je i dugotrajan proces liječenja pravih uzroka i uzročnika u kojem je najbitnija upornost,odlučnost,vjera i čežnja za životom. Život je lijep samo ga tako treba shvatiti , to je moja najbitnija poruka i vibracija koja može promijeniti mnogo toga svima onima koji je mogu osjetiti.  

četvrtak, 14. lipnja 2012.

Šparoga - više od hrane



šparogaŠparoge su se prije smatrale delicijom. Pronaći ste ih mogli samo na bogataškim stolovima.
No, danas je ova super-namirnica dostupna svima - šparoge možete kupiti na tržnici i u trgovačkim centrima.
Možete se uputiti u branje divljih šparoga, što ujedno djeluje i kao antistresna terapija.
Šparoga, lat. asparagus je višegodišnja biljka iz porodice ljiljana.
Šparoga je jedna od najstarijih samoniklih kultura na Mediteranu. Cijenjena je kao delicija već više od 2000 godina.
Ova je biljka raširena po mnogim kontinentima jer ima mnogo podvrsta.
Neke se vrste koriste više za prehranu, druge samo za liječenje - poput Asparagus racemosus, znane kao Shatavari, koja se već tisućama godina koristi u Ayurvedi.

Ljekovita svojstva šparoge


Šparoga ima bogatu nutritivnu vrijednost - sadrži vitamine A, K, B, C i E, folnu kiselinu, željezo, bakar, vlakna, mangan, kalij, kolin, cink, magnezij i selen.
Uz svoj bogat nutritivni profil, šparoga je siromašna kalorijama. 100 g šparoga sadrži tek 20 kalorija - što je čini idealnom namirnicom za mršavljenje.
Zahvaljujući saponinima i flavonoidima, šparoga ima snažna antiupalna svojstva. Zbog toga povoljno djeluje kod bolesti srca i krvnih žila.
Za prevenciju bolesti srca zaslužna je i velika količina vitamina skupine B, koji kontroliraju razinu homocisteina.
Šparoga je jedan od najbogatijih izvora rutina - flavonoida koji smanjuje kolesterol i krvni tlak te jača krvne žile.
Porcija šparoga sadrži čak 114 posto preporučene dnevne količine vitamina K, koji je neophodan za sintezu osteokalcina - proteina koji jača kosti.
Vitamin K sprečava nakupljanje kalcija u tkivima koje može dovesti do ateroskleroze, kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara.
Velike količine inulina u šparogi ključne su u liječenju probavnih problema. Naime, inulin je idealna hrana za dobre bakterije koje poboljšavaju apsorpciju hranjivih tvari, smanjuju rizik od alergija i raka crijeva.
Vlakna u šparogi potiču probavu te smanjuju rizik od dijabetesa tipa 2.
Šparoga, uz lubenice i avokado, spada u namirnice najbogatije glutationom. Glutation je jedan od najproučavanijih i najvažnijih antioksidanata. Bitan je za cjelokupno zdravlje, obnavljanje imunoloških stanica i jedan je od najjačih sredstava za čišćenje organizma.
Niske razine glutationa povezane su s preranim starenjem, pa čak i smrti.
Glutation je važan agens u borbi protiv raka jer štiti od oštećenja uzrokovanih oksidativnim stresom.
U laboratorijskim istraživanjima glutation je u potpunosti zaustavio umnožavanje virusa AIDS-a.
Šparoga je moćan diuretik koji pomaže u oslobađanju organizma od mokraćne kiseline, rastvara bubrežne kamence i pomaže kod gihta.
Zbog bogatstva folne kiseline šparoge su odlična hrana za trudnice.
Šparoga...
  • sprečava bolesti srca i krvnih žila
  • pomaže kod dijabetesa tipa 2
  • prirodni je afrodizijak
  • pomaže kod kroničnog umora
  • štiti od alergije i astme
  • pomaže kod gihta i bubrežnih kamenaca
  • smanjuje kolesterol i visoki tlak
  • odlična je namirnica za mršavljenje
  • pomaže kod probavnih tegoba
  • smanjuje rizik od karcinoma
  • čisti organizam

Nekoliko sati nakon konzumacije šparoga primijetit ćete promjenu mirisa mokraće. No, to nije ništa opasno, i sigurno to nije razlog zbog kojeg ih ne biste trebali jesti.

Šparoge i rak


Prema mišljenju nekih alternativnih liječnika, šparoge su korisni za prevenciju i liječenje karcinoma.
Pritom se preporučuje koristiti kuhane šparoge.
Pretpostavlja se da se kuhanjem šparoga oslobađa asparaginaza - enzim koji pomaže uništavanju stanica raka.
Šparoge također sadrže glutation - snažan antioksidans koji štiti stanice od kancerogenih promjena.
Preporučena doza je 4 jušne žlice kuhanih šparoga dva puta dnevno - ujutro i navečer.
Najbolje je koristiti šparoge istovremeno s drugim prirodnim metodama,  kao dio terapije protiv raka.

Uzgoj  šparoge


Želite li pokušati uzgojiti domaću šparogu u svojem vrtu? Evo nekoliko korisnih savjeta.
Šparoga voli topla podneblja, mnogo sunca i humusno tlo. Ova biljka ne voli vjetar. Može podnijeti i veće hladnoće, ali joj je potrebno osigurati mnogo vlage jer inače može biti jako gorka i neukusna.
Bitno je dobro odabrati mjesto jer će na njemu šparoga rasti petnaestak godina.
Šparoga se sadi ujesen na dobro pognojenom tlu. Prave plodove šparoga daje tek od četvrte godine uzgoja.
Šparoga se bere u svibnju i lipnju. Nakon branja poželjno ju je odmah potrošiti ili pohraniti u hladnjaku gdje može stajati 4 - 5 dana. Šparoge također možete blanširati i zamrznuti.

Primjena


U kuhanju se domaća šparoga koristi cijela, a kod divlje šparoge se baca drvenasti dio. Domaća šparoga se kuha 5 - 8 minuta, ovisno o njezinoj debljini, a divlja još kraće, 1 - 2 minute.
Šparoge pristaju uz različite namirnice i mogu se koristiti u raznovrsnim jelima poput pita, rižota, štrudli, palačinki te salata.
Mogu se jesti i same - sirove, kuhane, pečene, pirjane, ukiseljene - kako tko voli!

Recept - salata od šparoga


Sastojci
  • šalica aceta balsamica
  • 3 žličice maslinovog ulja
  • 1 žličica senfa
  • 1 žličica svježeg sjeckanog mažurana
  • 1 žličica češnjaka u prahu
  • 1 kilogram šparoga
  • 1 veća paprika, sitno narezana
  • 1/3 šalice sjeckanih oraha

Priprema
Kuhajte ocat na umjerenoj vatri dok ne ispari polovina tekućine. Ulijte ga u zdjelu i promiješajte sa senfom, mažuranom, maslinovim uljem i češnjakom. Dodajte papar i sol.
Kuhajte šparoge u kipućoj slanoj vodi oko 4 minute. Ocijedite ih i isperite hladnom vodom dva puta.
Prelijte šparoge i papriku dresingom koji ste napravili i pospite orasima.

 

utorak, 12. lipnja 2012.

ARONIJA

Aronija spada u kategoriju supervoća. Marketinški izraz supervoće prvi je put upotrijebljen u industriji hrane i pića 2005. godine. Riječ je o voću koje ima bogat nutritivni sastav i visok udio antioksidansa
Aronija spada u kategoriju supervoća. Marketinški izraz supervoće prvi je put upotrijebljen u industriji hrane i pića 2005. godine. Riječ je o voću koje ima bogat nutritivni sastav i visok udio antioksidansa. Mnogobrojne epidemiološke studije ukazuju na snažnu povezanost između unosa voća i smanjenja smrtnosti uslijed srčanih oboljenja, tumora i drugih degenerativnih bolesti, odnosno smanjenje ili odgađanje razvoja navedenih bolesti, kao i starenja. Navedeni učinak danas se pripisuje nazočnosti različitih antioksidanasa, osobito polifenola.
Najbrojnija skupina polifenola su flavonoidi, supstance koje najvećim dijelom određuju okus i boju voća i povrća. Njima se u zadnje vrijeme pripisuje sve veće značenje zahvaljujući antioksidativnom kapacitetu. Brojna istraživanja pokazuju snažno antioksidacijsko, antikancerogeno i antiupalno djelovanje flavonoida. Znanstvenici Sveučilišta Tufts u Bostonu prvi su započeli mjerenje antioksidativnog kapaciteta voća.
Vrijednost dobivena mjerenjem naziva se ORAC vrijednost (Oxygen Radical Absorbance Capacity ili kapacitet apsorbancije kisikovih radikala). Unosom hrane s visokim brojem ORAC jedinica povećavamo razinu antioksidansa u tijelu, odgađamo simptome starenja te sprečavamo oštećenja stanica. Hrana s visokim ORAC brojem zaustavlja nastanak bora, štiti zglobove od artritisa, smanjuje rizik od bolesti srca i zaštićuje od mnogih degenerativnih bolesti. Prema istraživanju snage antioksidansa u voću (ORAC), aronija raspolaže s jednom od najviših ikad zabilježenih vrijednosti – 16,062 µmol / 100 g.
Istraživanja su pokazala da je povećanje unosa određenih hranjivih tvari ključno za usporavanje procesa starenja. Zanimljivo, vitamini pospješuju te procese, ali ne u toj mjeri do koje se donedavno mislilo. Puno veću ulogu imaju antioksidansi, tj. flavonoidi i antocijani. Antocijani štite biljku od štetnog UV zračenja te omogućuju da plodovi sazriju na suncu, a da pri tome ne izgore. Ti pigmenti pomažu i našem organizmu jer djeluju kao prirodni antioksidansi. To su tvari koje neutraliziraju slobodne radikale i čuvaju cjelovitost stanice, sprječavajući oštećenje staničnog tkiva.
Aronija sadrži velike količine flavonoida antocijana. U 100 grama svježeg voća nalazi se 1,480 mg antocijana i 664 mg proantocijana. U mnogobrojnoj literaturi koja je objavljena na temu aronije ne postoje podaci o neželjenim ili toksičnim učincima aronije ili njenih produkata poput soka, sušenih bobica ili ekstrakata.

nedjelja, 10. lipnja 2012.

ENZIMI

Važno otkriće dvadesetog stoljeća na području nutricionizma, podjednako značajno kao i otkriće vitamina i minerala, otkriće je enzima i njihove funkcije. Enzimi su kompleksni proteini koji djeluju kao katalizatori u skoro svim biokemijskim procesima koji se odvijaju u ljudskom tijelu. Njihova aktivnost ovisi o prisutnosti adekvatnih vitamina i minerala, posebice magnezija.
Mnogi enzimi spajaju pojedinačne molekule elemenata u tragovima, kao što su mangan, željezo ili cink, bez kojih ti enzimi ne mogu funkcionirati. Tridesetih su godina prošlog stoljeća enzimi prvi put zadobili pažnju biokemičara te ih je identificirano oko 80, a do danas otkriveno preko 5000.
Enzimi su specifična grupa proteina koju sintetizira živa stanica, a cjelokupnost svih kemijskih pretvorbi u organizmu koju nazivamo metabolizmom moguća je samo zbog njihovog djelovanja. O njihovoj aktivnosti ovisi rast, sazrijevanje, čuvanje i proizvodnja namirnica, kao i naša prehrana.
Enzimsko djelovanje u biljkama povezano je sa zrenjem, uključujući i promjene boje, arome i teksture.
Dijele se u tri velike grupe – najveći su metabolički enzimi koji djeluju u svim tjelesnim procesima uključujući disanje, govor, kretanje, razmišljanje, ponašanje i održavanje imunološkog sustava.
Neki od ovih enzima djeluju tako da neutraliziraju otrovne i kancerogene supstance, kao što su razni zagađivači (DDT i duhanski dim), mijenjajući ih u manje toksične forme koje tijelo onda može eliminirati. Druga kategorija su probavni enzimi kojih ima oko 22. Većina ovih enzima se proizvodi u gušterači odakle se izlučuju u dvanaesterac gdje djelomično razgrađuju probavljenu hranu koja dolazi iz želuca.
Enzimi na koje trebamo misliti planiramo li svoju prehranu, treća je kategorija – prehrambeni enzimi koji su u velikim količinama prisutni u sirovim namirnicama i započinju proces probave u ustima i želucu. Uključuju proteaze za probavu proteina, lipaze za probavu masnoća i amilaze za probavu ugljikohidrata. Amilaze iz sline pridonose razgradnji ugljikohidrata već dok se žvaču i svi enzimi koji se nalaze u namirnicama nastavljaju ovaj proces u želucu. Probavne žlijezde izlučuju želučanu kiselinu i pepsinogen koji započinju razgradnju proteina, kao i unutarnji faktor potreban za absorpciju vitamina B12. Veći broj enzima potrebnih za potpunu probavu hrane izlučuje se tek u tankom crijevu.
Međutim, dok je hrana još uvijek u želucu, enzimi prisutni u namirnicama koje smo jeli mogu učiniti dio posla već i prije nego li ova poluprobavljena masa stigne u tanko crijevo.
Znanstvenici su otkrili važnost određenih sirovih i fermentiranih namirnica u prehrani. Enzimi u sirovoj hrani, posebice u sirovim fermentiranim namirnicama, pomažu proces probave i smanjuju potrebu tijela da proizvodi prehrambene enzime. Svi enzimi se deaktiviraju na temperaturi od 48 stupnjeva kod kuhanja, te na temperaturi od 65 stupnjeva u suhom stanju. Priroda je to tako „dizajnirana“ da hranu i piće do 48 stupnjeva možemo dodirnuti bez problema, dok ćemo se na tekućinu od 49 stupnjeva opeći. Dakle, imamo mehanizam kojim možemo odrediti sadrži li hrana koju konzumiramo još uvijek aktivne enzime.

Prehrana koja se bazira uglavnom na kuhanoj hrani predstavlja opterećenje za gušteraču, smanjujući njezine rezerve. Stimulira li se gušterača neprestano kako bi proizvodila enzime koji bi trebali biti u hrani, rezultat će biti inhibirana funkcija gušterače. Ljudi koji jedu hranu siromašnu enzimima, odnosno onu koja se uglavnom sastoji od kuhanih namirnica, iskorištavaju ogromnu količinu svog enzimskog potencijala na izlučivanje enzima iz gušterače i ostalih probavnih organa. Dr. Edward Howell, koji je prokrčio put na području istraživanja enzima, smatrao je da ovo preopterećenje probavnih organa dovodi do skraćenja životnog vijeka i bolesti te smanjene otpornosti organizma na razne tipove stresa. Naglašavao je kako i ljudi i životinje čija se prehrana većinom sastoji od kuhane hrane, naročito žitarica, imaju povećanu gušteraču, dok im se druge žlijezde i organi, posebice mozak, zapravo smanjuju.
Dr. Howell je formulirao slijedeći Enzimski Nutricionistički Aksiom: „Duljina života je obrnuto proporcionalna mjeri iscrpljenosti enzimskog potencijala organizma. Povećano uzimanje prehrambenih enzima promiče smanjenje mjere iscrpljenosti enzimskog potencijala“. Drugo se pak pravilo može izraziti na slijedeći način: „Cjelovita hrana daje zdravlje, a hrana bogata enzimima osigurava neograničenu energiju“.
Istraživanja tradicionalnih kultura pokazala su da su skoro sve uključivale sirovu, enzimima bogatu hranu u svoje kuhinje, ne samo povrće već i sirove životinjske proteine te masnoće u obliku mliječnih proizvoda od neobrađenog (sirovog) mlijeka, sirovu ribu i iznutrice životinja. Ove kulture su također tradicionalno uključivale određenu količinu kultiviranih ili fermentiranih namirnica čiji se sadržaj enzima još više obogaćuje fermentiranjem i kultiviranjem. Na primjer, prehrana Eskima sadržavala je velike količine sirove ribe koja je prošla proces ”predprobavljanja” i kao takva pridonosila njihovoj izdržljivosti. Kultiviranje mlijecnih proizvoda kod skoro svih predindustrijskih kultura obogaćivalo je sadržaj enzima u mlijeku, vrhnju, maslacu i siru.
Etničke skupine koje se konzumirale velike količine kuhane hrane često su uključivale u prehranu fermentirane namirnice kao što su kiseli kupus i drugo ukiseljeno povrće. Kultivirani sojini proizvodi u Aziji kao natto i miso također su dobar izvor enzima jedu li se bez zagrijavanja, no, čak se i nakon zagrijavanja fermentirana hrana lakše absorbira obzirom da je već predprobavljena pomoću enzima. Slično tome, kuhano meso koje je prethodno stajalo, primjerice u marinadi, predstavlja manji napor za probavni mehanizam zbog djelomične predprobavljenosti.
Žitarice, orašasti plodovi, mahunarke i sjemenje bogati su enzimima, kao i ostalim nutrijentima, ali sadrže i inhibitore enzima. Ukoliko se ovi inhibitori ne deaktiviraju, predstavljaju veliki napor za probavni sustav. Klijanje, natapanje u toploj kiselkastoj vodi, kiselo kvasanje, kultiviranje i fermentacija procesi su korišteni u tradicionalnim kulturama, koji deaktiviraju inhibitore enzima čime hranjive tvari u žitaricama, orašastim plodovima i sjemenju postaju lakše dostupne.
Većina voća i povrća sadrži manje količine enzima, s izuzetkom biljnih namirnica čuvenih po svom visokom sadržaju enzima kao što je djevičansko maslinovo ulje te druga nerafinirana ulja, sirovi med, grozđe, smokve i brojne vrste tropskog voća (avokado, datulje, banane, papaja, ananas, kivi i mango).
Koliko god je važno uključiti mnoštvo sirovih namirnica u nasu prehranu, moramo voditi računa o tome da se nijedan tradicionalni način prehrane ne bazira samo na sirovoj hrani. Određeni nutrijenti postaju lakše dostupni za apsorpciju upravo kuhanjem. Kuhanje neutralizira mnoge toksine koji se prirodno nalaze u biljnoj hrani. Žitarice, mahunarke i određene vrste povrća se trebaju kuhati. Namirnice životinjskog porijekla bi trebalo konzumirati i sirove i kuhane.

petak, 1. lipnja 2012.

Svijet bez raka: Vitamin B17



vitamin b17Rak je posljedica kroničnog poremećaja metabolizma koji nastaje ako u prehrani nedostaje jedan vitalni sastojak.
Polazeći od ove pretpostavke američki biokemičar Ernst. T. Krebs sredinom prošlog stoljeća izdvojio je kemijsku supstancu za koju se ispostavilo da može razoriti stanica raka.

Riječ je o vitaminu B17 (koji se također naziva amygdalin ili laetril).

Iako je Krebs kroz svoja istraživanja uspio dokazati učinkovitost laetrila, cijeli koncept liječenja raka uz pomoć nekakvog 'vitaminskog pripravka' izvrgnut je ruglu i proglašen pukom besmislicom.

Po uobičajenom obrascu, FDA je ubrzo pokrenula masovnu kampanju protiv tog jeftinog i lako dostupnog lijeka, temeljenu na tvrdnji da je vitamin B17 izuzetno opasan, jer sadrži cijanid.

Pritom su, nekako, zaboravili spomenuti da hrana koju svakodnevno konzumiramo, također sadrži brojne prirodne otrove, pa smo još uvijek živi i zdravi, zahvaljujući pukoj činjenici što su količine toksina koje unosimo u organizam, neškodljive za zdravlje.

Zabranama i zastrašivanju vezanim uz uporabu vitamina B17 i nije se za čuditi, uzme li se u obzir koliko ljudi dobro živi na temelju prihoda od proizvodnje i prodaje farmaceutskih lijekova za rak.

Srećom, među liječnicima je bilo dovoljno entuzijasta  koji su tijekom proteklih godina u praksi uspjeli potvrditi Krebsov koncept i tako izliječiti mnoge oboljele.

Između ostalog, zanimljivo je spomenuti da je na temelju više istraživanja ustanovljeno kako Eskimi, pripadnici plemena Hunza, kao i pripadnici ostalih izoliranih zajednica diljem svijeta, koji jedu hranu bogatu vitaminom B17, nikada ne obolijevaju od raka.


Što je vitamin B17


Vitamin B17 (laetril, amygdalin) je prirodni sastojak, koji se nalazi u mnogim namirnicama.

Amygdalin je prvi put otkriven 1830. u gorkom bademu. Ernst. T. Krebs, Jr. (1912 – 1996) je bio kemičar koji je prvi promovirao amygdalin kao lijek protiv raka početkom 1950 g.

Vitamin B17 u većim količinama možete pronaći u...
  • divljim kupinama
  • trešnjama
  • ribizlu
  • košticama jabuke, kruške i šljive
  • košticama marelice, breskve i nektarine
  • bobu, mung dalu
  • gorkim bademima
  • indijskom oraščiću
  • australskom orahu (macadamia)

U nešto manjim količinama ima ga u...
  • ogrozdu
  • grožđicama
  • dudu
  • dunji
  • jagodi
  • malini
  • sjemenkama lana
  • prosu,  ječmu, heljdi
  • leći, crvenom grahu, mahunama

Ipak, najveća koncentracija vitamina B17 je u sjemenki marelice.


Kako vitamin B17 djeluje na stanice raka


Laetril se sastoji od 1 molekule benzaldehida, 1 molekule hidrocijanida i 2 molekule glukoze.

Benzaldehid i cijanid su otrovni elementi, ali u spoju vitamina B17 s molekulama glukoze su inertni i nemaju toksično djelovanje.

Da bi se cijanid i benzaldehid mogli osloboditi iz vitamina B17, potrebno je da dođu kontakt sa specifičnim enzimom beta-glukozidazom (betaglucosidase). Ovaj enzim je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, ali najviše ga ima u stanicama raka (do 3000 puta više).

Princip djelovanja je jednostavan: stanice raka za svoj rast trebaju ogromne količine energije, odnosno glukoze.

Kad unosite vitamin B17, stanice raka apsorbiraju molekule glukoze iz vitamina B17, a s enzimom beta-glukozidazom 'otključavaju' benzaldehid i cijanid iz vitamina B17, uzrokujući vlastitu smrt.

Zahvaljujući velikoj koncentraciji enzima beta-glukozidaza vitamin B17 je izrazito smrtonosan za stanice raka, dok za ostale zdrave stanice nije toksičan.

Princip rada vitamina B17 podsjeća na trojanskog konja: stanice raka se polakome za glukozom, a kad je apsorbiraju bivaju terminirane.


Kako koristiti vitamin B17


Za preventivu, dovoljno je redovito jesti hranu bogatu vitaminom B17. Primjerice, pojedete li dnevno tri jabuke s košticama, opskrbit ćete organizam dovoljnom količinom B17 za dnevne potrebe.

Što se konzumiranja sjemenki marelica tiče, zdrav razum nalaže da ih se odjednom ne pojede više nego što bismo pojeli svježih marelica.

Dakle, kad pojedete marelicu, razbijete košticu pa sažvačite i bademastu jezgru. Općenito, preporučuje se konzumirati 5-7 sjemenki marelica na dan.

Oboljeli od raka tijekom dana bi trebali uzimati jednu do dvije sjemenke na sat, no najbolji rezultati postižu se konzumiranjem 3-5 sjemenki svakih sat vremena tijekom dana.

Ipak, to uvelike varira od osobe do osobe, ovisno o tjelesnoj težini. Kao smjernica, može se uzeti 1 sjemenka na svakih 4,5 kg. tjelesne težine.
Preporučuje se da ne uzimate više od 35 koštica marelice dnevno.

Kao preventiva laetril je pokazao stopostotnu učinkovitost, no što je s oboljelima? Mogu li se oni izliječiti uzimanjem vitamina B17?

Jest, mogu, pod uvjetom da njihovi vitalni organi dotad nisu nepopravljivo oštećeni prethodnim tretmanima, poput kemoterapije i zračenja.

Od Krebsova otkrića 1952 godine, do danas, bilježi se na tisuće izlječenja maligne bolesti u terminalnoj fazi, uz pomoć laetrila. Većina njih opisana je u 30-tak objavljenih radova s potpisom uglednih liječnika.

U terapijske svrhe laetril se može unijeti u organizam konzumiranjem sjemenki ili ulja marelice, ili u tabletama i injekcijama laetrila.

B 17 uistinu bismo mogli nazvati vitaminskom bombom koja ima sposobnost razoriti stanice raka, no ne smijemo ispustiti iz vida da terapija tim vitaminom sama po sebi neće izliječiti rak, iz jednostavnog razloga što je pojava te bolesti posljedica ukupnog poremećaja metabolizma.

U skladu s tim, pri liječenju raka nužno je cijeli metabolizam dovesti u red.

Treba pripomoći ukupnom metaboličkom terapijom koja se temelji na unosu enzima i cinka. Bez enzima i cinka, liječenje laetrilom neće biti uspješno. Usto, preporučuje se uzimanje magnezija, selena, mangana, te vitamina C, A, E, B6, B9 i B12.

Često nas zdravstvene probleme tjeraju u potragu za prirodnim rješenjima. I tako, na vlastito čuđenje, često otkrivamo da su najbolja rješenja u pravilu najjednostavnija.

Ako mislite da možete imati koristi od konzumiranja vitamina B17, pronaći ga možete u našem webshopu.
koštica marelice