Voda - dragocjena tekućina koja život znači

Zapanjujuća činjenica, koju smo naučili još u osnovnoj školi, jest da voda čini 70% našeg tijela.
Ta voda se mora obnoviti svakih pet do deset dana.
Uz kisik, voda je jedan od najvažnijih elementa na zemlji za održavanje života.
Za sve što tijelo čini, potrebna mu je voda.
Voda izgrađuje, regulira, prenosi, čisti i pomaže hraniti svaki pojedini dio tijela.
Kvaliteta vode koju pijete može radikalno utjecati na vaše zdravlje.
Upravo zato od životne je važnosti piti samo najčišću vodu.

Utjecaj vode na naše zdravlje

Voda je osnovni sastojak svih tjelesnih tekućina, uključujući krv, limfu, slinu, izlučevine iz žlijezda i tekućinu leđne moždine.
Voda čini 92% krvi i cerebrospinalne tekućine, 98% crijevnih i želučanih sokova, sokova žlijezde gušterače te sline.
Voda igra važnu ulogu u svim procesima našeg organizma:

• podmazuje organe i tkiva
• regulira temperaturu
• ispire otpadne tvari i toksine
• vlaži kožu
• hrani zglobove, kosti i mišiće
• prenosi nutrijente do vitalnih organa

Dovoljna količina vode u organizmu smanjuje zadržavanje u tijelu otpadnih tvari i toksina, poboljšava funkcije žlijezda i hormona, oslobađa jetru od viška masnoća i smanjuje glad.
Čovjek može bez hrane živjeti mjesec dana, ali bez vode samo otprilike sedam dana.

Kada i kako piti vodu

Žeđ nije pouzdan signal da vaše tijelo treba vodu.
Žeđ ukazuje na to da je već došlo do dehidracije organizma.
Također, žeđ prestaje već i prije nego što je organizam primio dovoljnu količinu vode.
Zbog toga je neophodno obratiti pozornost na dovoljnu konzumaciju vode svakog dana.
Razna pića koja sadrže šećere, alkohol i druge otopljene tvari,  samo povećavaju potrebu za vodom umjesto da je smanjuju, jer se prilikom njihove razgradnje troši voda.
Jedino je čista voda najbolji način zadovoljavanja potreba organizma.
Konzumiranjem dovoljne količine čiste pitke vode smanjuje se dehidracija stanica - upravo takva voda je najbitnija za organizam.
Međutim, voda ima veću površinsku napetost nego što je napetost vode u stanici, pa voda sporo prodire u stanicu. To je osnovni razlog zbog kojeg ne smijemo dopustiti žeđ – dehidraciju stanica. Stalnom konzumacijom određene količine vode omogućavamo vodi dovoljno vremena da prodre u stanicu.
Vodu je potrebno piti malim gutljajima, tokom cijelog dana. Posebno je bitno popiti čašu čiste vode ujutro, odmah nakon ustajanja.
Smatra se da je minimalna dnevna potreba vode odraslog čovjeka sa slabom fizičkom aktivnošću oko 20-25 g po kilogramu tjelesne težine, što znači da čovjek od 75 kg treba minimalno dnevno popiti 1500-1875 g (1,5 - 1,9 litre) vode.
Kod veće fizičke aktivnosti te kod većih temperatura zraka potrebna za vodom je znatno veća.

Zagađena voda - uzrok bolesti i prijevremene smrti

Voda je jedan od najjačih agresivnih otapala na svijetu. Poznata kao "univerzalno otapalo", ona će na putu do naših slavina, u manjoj ili većoj količini otopiti gotovo sve na što naiđe sve dok ne postigne zasićenje.
Nečistoće koje nalazimo u vodi uključuju atmosferske plinove, minerale, organske tvari te ostale tvari i spojeve korištene prilikom transporta ili skladištenja vode.
Najčešći uzroci onečišćenja pitke vode su:

1. Otpadne vode
Mnogi gradovi nemaju riješen problem pročišćavanja otpadnih voda što predstavlja opasan izvor zagađenja, jer se na takav način nepročišćene otpadne vode mogu dospjeti u podzemlje ili vodotokove te zagaditi sama izvorišta ili vodocrpilišta .

2. Poljoprivreda
U područjima intenzivne poljoprivrede, oborinske vode ispiru poljoprivredno zemljište odvodeći u podzemlje velike količine umjetnih gnojiva, herbicida, pesticida.

3. Prometnice
Veliki uzrok zagađenja izvorišta predstavljaju otpadne vode prometnica koje sadrže mineralna ulja, teške metale i sl., koje odlaze u zemlju i dalje u vodotokove.

4. Kisele kiše
Nitrati i teški metali dolaze s kiselim kišama u vodotoke, a poznato je da većina vodotoka gravitira Podunavlju, što dovodi do prekograničnog i regionalnog transporta tih štetnih tvari u Podunavlje. Rijeke u Podunavlju su zbog toga najzagađenije.

5. Kemikalije korištene u procesu obrade vode
Redovito, do onečišćenja pitke vode dolazi zbog korištenja kemikalija u procesu obrade vode za piće. Po zdravlje su najopasnije posljedice korištenja klora, aluminijeva sulfata i natrijevog fluorida.

Otrov u našim pipama

Da li ste znali da je klor u plinovitom stanju bio korišten kao bojni otrov u I. svjetskom ratu, prije negoli je upotrijebljen za trovanje bakterija u našim vodovodima?
Istraživanja su pokazala da se klor u vodi povezuje sa srčanim bolestima, senilnošću i rakom mokraćnog mjehura, jetre, gušterače, debelog crijeva i urinarnog trakta.
Opasni nusprodukti nastali kloriranjem vode nemaju ni okus ni miris. Ovi nusproizvodi u laboratorijskim istraživanjima uzrokovali su karcinom, reproduktivne probleme i smetnje u razvoju.
Fluor je jedan od najmoćnijih otrova koje poznaje čovjek. Natrijev fluorid pak, koristi se u vodovodima do gustoće 1.2 čestice na milijun.
Isti taj natrijev fluorid, ali u većoj koncentraciji, upotrebljava se za trovanje žohara i štakora te kao pesticid.
Dodavanje natrijevog fluorida u vodovode počelo je 1939., kad je industrija naredila biokemičarima da iskoriste veliku količinu natrijevog fluorida - otpada proizvedenog u linijskoj topionici aluminija.
Velika industrija pritiskala je državu i lokalne vlade da fluoridiraju svoje vodovode, a javnosti je ponuđen prodajni slogan da fluorid sprječava kvarenje zuba.
ABC News studija objavila je, da je u vodi za piće pronađeno više od 700 kemikalija, a 129 od njih navedene su od američke Agencije za zaštitu okoliša - EPA (Environmental Protection Agency) kao zapanjujuće, ozbiljno rizične po zdravlje. Ipak, EPA zahtijeva da se vodovodi testiraju na samo 14 od navedenih kemikalija.
Približno 1000 mrtvih svake godine i najmanje 400 000 slučajeva vodom prenosivih bolesti mogu se pripisati kontaminiranoj vodi...
Jedno od šestero djece ispod 6 godina starosti ima povišenu razinu olova u krvi.
Bolesti prenosive vodom se povećavaju. Postrojenja gradske vode koriste dezinficijense kao klor za kontrolu prostiranja mikroba, no dokazi navode da su mnogi mikrobi otporni na klor.
Klorirana voda često je zaražena parazitima otpornim na klor što dovodi do oboljenja mnogo ljudi. Istraživači su došli do zaključka da je trećina svih gastrointestinalnih  bolesti uzrokovana vodom za piće.
Raznorazne studije napravljene u blizini odlagališta opasanog otpada, otkrile su da četiri od pet lokacija propušta otrove u podzemne vode.
Naše zalihe površinskih voda ugrožene su ne samo od većih odlagališta i kemijskih postrojenja, nego i od malih pogona kao što su kemijske čistionice i servisne stanice.

Većina alternativa nije ništa bolja

Kišnica
U prošlo vrijeme ljudi su skupljali i pili kišnicu. Danas to više nije sigurno.
Kišnica može biti dobra kad napusti oblake, ali ne i nakon padanja kroz kilometre zagađenog zraka punog dima, smoga i industrijskog otpada.

Prokuhana voda
Kuhanje vode je godinama stara metoda dezinfekcije vode - ubija bakterije.
Ali, postupkom prokuhavanja dolazi i do povećanja koncentracije nitrata, soli, teških metala i drugih nečistoća u vodi.
Bakterije koje su kuhanjem ubijene ostaju kao mrtva tijela i tako se unose  u naše tijelo. Ta mrtva tijela čine plodno tlo za brzo širenje klica koje se već nalaze u vodi.
Prokuhavanjem vode ne otklanjaju se nikakvi anorganski minerali ili kemikalije.

Omekšivači vode
Omekšivači vode obrađuju tvrdu vodu jednostavnom zamjenom tvrdih minerala poput kalcija i magnezija, natrijem.
Uklanjanje takvih minerala omogućava sapunima i deterdžentima lakše otapanje.
Omekšivači imaju mali učinak na bakterije i ne odstranjuju sintetičke kemikalije niti teške metale poput olova.
Omekšivači su ograničeni u svojoj svrsishodnosti pročišćavanja vode za piće. Obzirom da je dodan natrij, omekšana voda može predstavljati problem ako ste na neslanoj dijeti.

Sustavi suprotne osmoze
Princip sustava suprotne osmoze sastoji se u tjeranju vode pod visokim pritiskom kroz sintetičku polupropusnu membranu kako bi se smanjili anorganski minerali.
Ti sustavi široko variraju u efikasnosti odbacivanja nitrata, klorida i drugih kontaminata.
Njihove performanse ovise o pritisku i temperaturi vode, PH faktoru, bakterijama kao i razini otopljenih čvrstih i kemijskih kontaminata neobrađene vode iz slavine.
Sustav suprotne osmoze dizajniran je da ispere kontaminaciju dodatnom količinom vode. Tim procesom, za svaku litru obrađene vode četiri litre odlaze u kanalizaciju.

Nemojte dozvoliti da vas flaširana voda prevari

Voda iz boce može izgledati kao dobro rješenje.
Nažalost, nema sveopćeg standarda kvalitete koji se primjenjuje za flaširanu vodu.
Stoga nije iznenađujuće da gotovo ne postoji znanstvena potvrda koja govori da je flaširana voda zdravija od većine gradskih voda iz slavine.
Činjenica je da javna voda iz slavine je legalno prihvaćen izvor za flaširanu vodu.
Da li vam se ikad dogodilo da ste otvorili flaširanu vodu i osjetili da ima okus i miris plastične boce u kojoj se nalazila?
To je stoga što voda u jeftinoj plastici može isprati iz boce toksine poput metilnog klorida i ksenoestrogena. Ove dvije tvari su kancerogeni koji smanjuju plodnost i uzrokuju rak reproduktivnog tkiva.
Svježina je također problem. Nedavno provedena studija američkog Northeastern sveučilišta otkrila je da se bakterije mogu razmnožavati i u flaširanoj vodi  i mogu biti uzrok crijevnih problema, proljeva i mučnina.
Masovno korištenja flaširane vode također donosi ekološke probleme.

Kako osigurati unos čiste i zdrave vode

Nečistoće koje voda najčešće sadrži mogu nas odvesti u preranu smrt.
No, nažalost, samo se nekolicina ljudi trudi osigurati čistu vodu za piće, oslobođenu anorganskih minerala, kemijskih otrova i drugih štetnih onečišćenja.
Većina je ljudi voljna piti vodu iz slavine s bilo kakvim nečistoćama... a vodovodi postaju sve zagađeniji zbog industrije, poljoprivrednog otpada, olovnih cijevi, te zbog natrijevog fluorida, klora i drugih kemijskih primjesa koje se dodaju vodi u tim vodovodima.
Mnogi piju vodu jedino kad im nisu dostupna bezalkoholna pića i drugi napitci. Činjenica je da samo nekolicina ljudi opskrbljuje svoje tijelo s čistom vodom, koja je tako neophodna za život i zdravlje.
Uporaba čiste vode jedan je od najlakših i najvažnijih koraka koje možemo poduzeti kako bi osigurali zdravlje.
A pročišćavanje vode iz slavine je jedini način da sami kontrolirate i budete sigurni da je voda u vašem domu čista i zdrava.

BACHOVE KAPI

Kako djeluju Bachove kapi?

Bachove cvjetne kapi djeluju kao katalizator da se uspostavi duševna ravnoteža - tamo gdje čovjek nije "više potpuno svoj" postati će "potpuno svoj" (dr. Bach).
Bachova cvjetna terapija nam pomaže da prolaznim negativnim duševnim stanjima (kao što su nestrpljenje, nesigurnost, ljubomora, malodušnost, napetost, strah, razdražljivost, ljutnja i slično) čiji je uzrok slabost ljudskog karaktera, lakše izađemo na kraj i sami se dovedemo u ravnotežu.
Dugoročni cilj Bachove cvjetne terapije je čistoća duše, a tim što je moguće više razvoj i stabilnost osobe (ličnosti). Iz tog indirektno slijedi velika snaga i izdržljivost protiv duševnih i psihosomatskih poremećaja.

Primjena Bachovih kapi u tri točke:

1. Preventiva duševnog stanja - jačanje karaktera, uravnoteženje disharmoničnog duševnog stanja (nrp. resignacija, ljubomora, nesigurnost, ogorčenost, bespomoćnost, zdvojnost, mržnja, bijes, napetost...)
2. Treman akutnih stresnih psihičkih stanja i životnih kriza, npr. kod gubitka posla, problematičnih međuljudskih odnosa na poslu, konfilknih odnosa u vezi, kod odgoja djece, problema s učenjem, itd.
3. Popratni tretman akutnih ili kroničnih bolesti (dopuna liječničkom tretmanu) posebno pomaže kod poteškoća sa psihovegetativnom simptomatikom, npr. kod smetnji spavanja, neurodermitisa, psorijaze, kod dječjih problema u razvoju, kao postoperativne podrške nakon operacije karcinoma, infarkta, itd.

  Edward Bach (1886-1936)
Edward Bach pronašao je određene biljke sa energetskim potencijalom koje ciljano na suptilnoj razini harmoniziraju negativno duševno stanje. On ih je nazvao Happy of the plant world, a mogu služiti kao katalizator transformacije našeg višeg sobstva ili unutrašnjih ličnosti.
Bolest nije strahota ili karma nego jedino i samo korektor ili alat kojim se naša duša koristi da nas na naše greške upozori, kako bi nas od još nekih zabluda odvratila i tako nas spriječila da još veću štetu napravimo te nas dovodi nazad na put istine i svjetla, od kuda nikada nismo ni trebali otići. (dr. Edward Bach)
Bachovih 38 cvjetnih kapi obuhvaća sva osnovna negativna duševna stanja ljudskog karaktera i uravnotežuje ih u zatvorenom sistemu.

Koja su ograničenja djelovanja Bachovih kapi?

Bilo bi krivo djelovanje Bachovih kapi dovesti u direktnu povezanost s tjelesnim simptomima bolesti. Bachova terapija spada puno više u područje "higijene karaktera" ili "preventive duševnog zdravlja". Zbog toga Bachove cvjetne kapi mogu koristiti kao preventiva i kao podrška stručnom tretmanu kojeg ne zamjenjuje.

Metode iscjeljivanja Ljubice Kos Rosandić

Prva faza je utvrđivanje stanja organizma na temelju čega se izrađuje odgovarajući pripravak koji djeluje na utvrđeno oboljenje, ali i na cijelo psihofizičko uravnoteženje organizma.

Da li je potrebno osobno doći terapeutu kako bi se dobila terapija?

Nije nužno. Potrebno je odgovoriti na upitnik i preparati se mogu poslati poštom, a prema potrebi se dogovori termin konzultacija.

Vitamin D je kljucan za imunoloski sistem

Vitamin D je kljucan za imunoloski sistem

Cijeli niz modernih znanstvenih otkrica pokazuju da je vitamin D odlucujuci za zdravlje. Veliki broj bolesti kao rak, dijabetes, multipla skleroza, depresija, neplodnost i mnoge druge bolesti mogu biti uzrokovane nedostatkom vitamina D. Nedavno su znanstvenici otkrili da se imunoloski sistem u tijelu ne moze aktivirati bez D vitamina. D vitamin ima 3 centralne funkcije: reguliranje imunoloskog sistema (obrambene sposobnosti tijela), reguliranje rasta stanica te reguliranje hormonske ravnoteze.

Stvara se pod utjecajem sunca, ima ga u plavoj ribi, ali mi ga dobivamo premalo. Vecina ljudi ima nedostatak D vitamina, pogotovo na sjevernoj zemljinoj polutci i narocito u zimskoj polovici godine. Ovo nije dobro jer su otkriveni snazni dokazi o povezanosti nedostatka D vitamina i rizika za mnoge bolesti i bolesna stanja organizma.

Pokazalo se da D vitamin daje znatnu zastitu protiv mnogih bolesti, od raka do neplodnosti i psihickih bolesti. Nedavno su znanstvenici na sveucilistu u Kopenhagenu dobili vazne uvide o tome kako nas vitamin D stiti od bolesti. Tim znanstvenika pod vodstvom profesora Carstena Geislera pokazali su naime da je vitamin D odlucujuce vazan za stanice obrambenog mehanizma, tzv T-limfocite. Glavna funkcija T-limfocita je kada otkriju neko strano tijelo/tvar u krvotoku da se bore protiv tog "uljeza". Medjutim ako u krvotoku nemamo dovoljno D vitamina T-limfociti se ne mogu uopce pokrenuti. Moze se reci da vitamin D djeluje kao jedna vrsta baterija bez kojih ove stanice ne mogu raditi.

Vitamin D takodjer pomaze da se imunoloski sistem ublazi, tj da ne podivlja sto inace moze dovesti do autoimunoloskih bolesti kada tijelo napada vlastite stanice. Moderno istrazivanje zadnjih godina je pokazalo da vitamin D moze pomoci u zastiti protiv dijabetesa tip 1 i tip 2, raka, multiple skleroze te psihickih bolesti kao sizofrenije i depresije. Naucnici su identificirali preko 2000 gena koji sprecavaju nastanke raznih bolesti a koji se aktiviraju uz pomoc D vitamina. Izgleda kao da nema kraja pozitivnim karakteristikama vitamina D koji je ukljucen u tako mnoge zivotno vazne funkcije. Zasto onda polovica covjecanstva pati od nedostatka ove vazne supstance?

Sunce je izvor D vitamina

Znanstvenici smatraju da markantno povecanje neodostatka vitamina D posljednjih godina ima veze sa mnogim upozorenjima o stetnosti sunca. Tvrdi se da previse sunca moze izazvati rak ali je istovremeno doslo do paradoksalne situacije da jednostavno dobivamo premalo sunca. Iako sunce moze izazvati rak koze, dovoljno D vitamina koji se stvara pod utjecajem sunca moze biti zastitni faktor koji sprecava nastanak raka. Izvor vitamina D je suncevo svjetlo. Ljeti je dovoljno boraviti 20 minuta na suncu svaki dan da bi se napunile rezerve D vitamina sto odgovara dozi od 250 mikrograma. Da bismo istu kolicinu dobili iz drugih izvora osim sunca, trebali bi smo primjerice pojesti 1 kg lososa, 50 casa mlijeka ili 50 multivitaminskih tableta. Ovo je doza 50 puta veca od dnevne doze od 5 mikrograma koja je odredjena sluzbenim preporukama.

Moze li doci do predoziranja vitaminom D? Neka istrazivanja su pokazala da je potrebno preko 1000 mikrograma dnevno da bi kod zdrave osobe izazvalo povracanje, glavobolju ili srcane probleme, ali potrebno je vise istrazivanja da bi se ustanovile moguce kontraindikacije kod dugorocnog predoziranja i iz tog razloga su strucnjaci pazljivi kod odredjivanja sluzbenih preporuka. Medjutim sve vise znanstvenika trazi da se sluzbene preporuke o preporucenoj dozi D vitamina kao dodatka prehrani promijene zbog sve vise znanstvenih dokaza koji upucuju na pozitivne efekte vitamina D na zdravlje. Profesor Carsten Geisler smatra da se jos ne zna tocno koja je optimalna koncentracija vitamina D u krvi, tj koja kolicina je potrebna da nas zastiti protiv infekcija i bolesti, ali da je svakako korisno i za zdrave osobe da preventivno uzimaju vitamin D kao dodatak prehrani.

Reguliranje imunoloskog sistema

Nedostatak D vitamina povecava rizik za obolijevanje od autoimunoloskih bolesti kao multiple skleroze i reumatoidnog artritisa. Kada pricamo o imunoloskom sistemu ili obrambenoj sposobnosti organizma moramo znati da imunoloski sistem moze biti i nas prijatelj ali i neprijatelj. Ako je preslab postajemo podlozni infekcijama, a ako djeluje prejako i nepravilno moze ostetiti nase tijelo jer moze dovesti do alergija i autoimunih bolesti. D vitamin ima vise funkcija koje i stimuliraju i ublazavaju aktivnost imunoloskih stanica.

D vitamin se brine za imunoloske reakcije u tijelu koje trebaju onesposobiti strana tijela, ali isto tako sprecava da imunoloski sistem napadne vlastito tijelo. Istrazivanja su pokazala da postoji veza izmedju nedostatka vitamina D i bolesti koje nastaju kad imunoloski sistem napada vlastito tijelo (autoimunoloske bolesti) npr nervne stanice (multipla skleroza), stanice koje proizvode inzulin (tip 1 dijabetes), stanice zglobova i hrskavice (reumatoidni artritis), stanice koze (djecji ekcem i psorijaza) te stanice u crijevnoj stijenci (upalni procesi u crijevima).

D vitamin ima stoga vitalnu ulogu kao regulator imunoloskog sistema. Kod osoba sa niskim razinama D vitamina u krvi ustvrdjeno je cesce obolijevanje kako od autoimunoloskih bolesti tako i od infektivnih bolesti npr prehlade i gripe, koje bi u normalnom slucaju savladao tjelesni imunoloski sistem.

Reguliranje rasta stanica

Moguce je da oboljenja od raka imaju veze sa nedostatkom D vitamina. D vitamin ima puno utjecaja na rast stanica i promjene na stanicama sto ga cini vrijednim oruzjem protiv raka. Posljednjih godina proveo se cijeli niz istrazivanja koja su pokazala vezu izmedju niskih razina D vitamina i povecanog rizika za 17 oboljenja od raka, kao raka dojke, bubrega, prostate i pluca. Istovremeno istrazivanja pokazuju da dnevni unos od 25 mikrograma (1000 internacionalnih jedinica) moze za 40-75% smanjiti rizik za oboljenje od raka pluca, dojke, gusterace i debelog crijeva.

Do raka dolazi uslijed nekontroliranog razmnozavanja stanica a D vitamin stimulira najmanje 3 gena koji mogu zaustaviti rast stanica. Sprecavanje rasta stanica je neophodno zato da bi se organi mogli pravilno razvijati kod nerodjenih beba u stomaku, da bi se imunoloske stanice zaustavile u svom agresivitetu, da bi se kosti i misici pravilno razvijali te da bi probava i izmjena tvari funkcionirala kako treba. Zato nedostatak D vitamina moze prouzrokovati poremecaj ovih vaznih funkcija u tijelu.

D vitamin upravlja rastom stanica koze. Psorijaza i djecji ekcem su kronicne bolesti do kojih dolazi kad se stanice koze razmnozavaju na krivi nacin sto moze dovesti do upalnog procesa. D vitamin zaustavlja upalne procese i regulira rast stanica koze, zato se cesto koristi u terapiji psorijaze.

Reguliranje hormona

Hormonalna ravnoteza ima utjecaja na sve procese u tijelu a zavisna je o dovoljnoj kolicini D vitamina. Ima naznaka da je D vitamin odlucujuci za plodnost. D vitamin osigurava ravnotezu medju hormonima u tijelu. Premalo D vitamina smanjuje nivo jednih hormona i podize nivo drugih, sto moze dovesti do poremecaja i bolesti. Nove studije ukazuju da D vitamin igra znacajnu ulogu za mogucnost zaceca i plodnost uopce. 2008 godine dva neovisna znanstvena tima iz USA i Australije pokazali su neosporivu vezu izmedju nedostatka D vitamina i plodnosti kod zena te kvalitete sperme kod muskaraca. U jednoj od studija je pokazan niski nivo D vitamina kod 90% zena koje su imale probleme sa ovulacijom, dok je druga studija pokazala da je 33% muskaraca sa problemima plodnosti imalo nedostatak D vitamina.

Tocni mehanizmi su jos nepoznati ali odredjeni faktori ukazuju na to da je D vitamin ukljucen u proces sazrijevanja spolnih stanica. Mnogi znanstvenici izrazavaju bojazan da je upravo nedostatak vitamina D razlog za rastucu neplodnost. Zato upotreba D vitamina kao dodatka prehrani moze biti dobra i manje rizicna alternativa postojecim metodama stimuliranja plodnosti.

Opcenito je poznato da je D vitamin neophodan za absorpciju kalcija i time vazan u sprecavanju osteoporoze i ”engleske bolesti” (rahitisa) koja ima za posljedicu nepravilan razvoj kostiju. Osim toga je pokazano da D vitamin ima djelovanje na funkcije mozga. D vitamin stimulira rast nervnih stanica i stvaranje neurotransmitera, sto moze objasniti vezu izmedju nedostatka D vitamina i rizika za razvijanje shizofrenije. Vjeruje se i da vitamin D ima antidepresivni efekat jer sprecava inflamatorne reakcije i regulira ravnotezu kalcija u nervnom sistemu.

Nedavno su dvije evropske studije pokazale ocitu vezu izmedju nedostaka vitamina D i poteskoca s ucenjem sto moze bit znak rane demencije kao npr Alzhajmerove bolesti. Sto su osobe imale nizi nivo D vitamina to su losije rezultate pokazale u mentalnom testu. Osobe sa najvisim nivoom D vitamina pokazale su dvostruko bolji rezultat nego osobe sa najnizim nivoom vitamina.

Kako dobiti u sebe dovoljno D vitamina

U praksi imamo samo dva dobra izvora: redovito izlaganje jakom suncu ili dodatak prehrani. Suncajte se 15-30 minuta na jakom suncu sa izlozenim nepokrivenim dijelovima tijela bez zastitnog faktora, bez da izgorite naravno. Da bi doslo do efektivnog stvaranja D vitamina u vasem tijelu, sunce mora biti tako visoko da je vasa sjena kraca od vaseg tijela.

Kod nedostatka sunca, u zimskoj polovici godine ili kod neredovitog izlaganja suncu preporucuje se dodatak D vitamina. Stariji preparati sadrze vrlo male doze kao npr 400 IJ (internacionalnih jedinica) prema zastarjelim prehrambenim preporukama. Noviji preparati postoje na trzistu koji sadrze 2000 IJ. Umjerena doza za prevenciju bolesti za odrasle je 2000 IJ, za djecu ispod 10 godina 1000 IJ. Kod bolesti potrebno je uzimati 2-3 puta vecu dozu. Ponekad se D vitamin pise u mikrogramima: 1 mikrogram D vitamina odgovara 40 IJ (internacionalnih jedinica). 2000 IJ odgovara dakle 50 mikrograma. Tocno koja kolicina je pojedincu potrebna moze se odrediti testom iz krvi 25-OH-D (25 hydroxy vitamin D test) ako naidjete na lijecnika koji je voljan dati uputnicu za ovaj jednostavni test. Moguce je da vas lijecnik nije ni cuo za ovaj test jer je vaznost D vitamina kao dodatka prehrani postala aktuelna tek zadnju godinu-dvije. Rezultat ovog testa trebao bi biti izmedju 50-80 ng/mL (ili 125-200 nmol/L).

Vrlo je tesko da dodje do predoziranja. Kod svih poznatih raportiranih slucajeva trovanja D vitaminom osobe su uzele najmanje 30 000 IJ na dan, dakle oko 10 puta vise nego sto se ovdje preporucuje. Sigurnim se smatra sve do 10 000 IJ dnevno, ali radi svake slucajnosti kod uzimanja preko 4000 IJ dnevno potrebno je napraviti test utvrdjivanja vrijednosti D vitamina u tijelu. Vazno je da oblik D vitamina kojeg uzimate kao dodatak prehrani bude D 3 (kolekalciferol).

U mojoj obitelji uzimamo dodatak D vitamina od ljeta 2009. To je bilo vrijeme kada je nastupila histerija oko svinjske gripe i ja sam puno istrazivala cime mogu zastiti djecu bez da ih cijepim (cjepivo nije dolazilo u obzir). Tada sam naucila puno o D vitaminu i otada ga svi uzimamo kao dodatak prehrani. Muz i ja po 2000 IJ, djeca po 1000 IJ. Mladji sin koji jos ne zna gutati kapsule dobiva D vitamin u kapima. Nismo bili ozbiljnije bolesni vec dvije zime. Ja koja sam ranije vukla prehlade sa zacepljenim nosem i upaljenim sinusima po 15-20 dana, sada osjetim da nam je virus prehlade dosao tako sto malo smrcam jedan dan i to je to. Naravno da i dobra prehrana igra veliku ulogu u jacanju imunoloskog sistema. Zato bih rekla da je dobitna kombinacija: LCHF prehrana + dodatak D vitamina i Omege 3. Potreba za D vitaminom i omegom 3 moze se zadovoljiti npr proizvodima Green Pasture.

Ovo ce se vrlo tesko probiti unutar okvira sluzbene medicine. Sigurno vec i sami pogadjate zasto: jedan najobicniji vitamin je poprilicno jednostavan i jeftin nacin odrzavanja dobrog zdravlja a ne moze se patentirati. Od cega ce onda Big Pharma zaradjivati basnoslovne sume novaca koje inace zaradjuje prodavajuci kojekakve lijekove i bolesnima i zdravima? Citajte, razmisljajte, izmjenjujte misljenja, komentirajte. Postanite eksperti za vlastito tijelo i preuzmite odgovornost za svoje zdravlje.
OBJAVILA ANITA ŠUPE

Šafran – kralj začina

Začin šafran je poznat od davnina.
Koristio se još u Mezopotamiji prije 5000 godina, spominjan je i u Bibliji.

Šafran je simbol  mudrosti i bogatstva, što materijalnog što duhovnog.

Naziv je dobio po perzijskoj riječi za'faran, što u prijevodu doslovno znači "budi žut".

Na glasu je kao najskuplji začin na svijetu.

Šafran se dobiva od biljke iz porodice Iridacee koja ima kratku sezonu cvata - samo tri tjedna u godini. Proces proizvodnje ovog začina je mukotrpan, pa mu se cijena po gramu kreće između 4 i 14 eura.

Šafran je iznimno cijenjen začin koji se koristi u gotovo cijelom svijetu, a često ga nazivaju i “kraljem začina”.

Iako je najpoznatiji kao začin, zbog svoje specifične žute boje koristi se i kao prirodno bojilo u prehrambenoj industriji te u medicinske svrhe.

Ljekovita svojstva šafrana

Šafran ima dugu povijest medicinske upotrebe, a spominje se čak i u najstarijim ayurvedskim spisima.

Primjerice, šafranov čaj koristi se za liječenje depresije. Istraživanja su pokazala da redovna konzumacija ovog čaja, ali i samog začina potiče osjećaj sreće.

Istraživanja potvrđuju da je njegov antidepresivni učinak usporediv s antidepresivom Prozacom, budući da podiže razinu serotonina u mozgu.

Ovaj začin ima i antikancerogena svojstva - tvari krokin, šafranal i pikrokrocin iz šafrana sprečavaju rast stanica raka.

Šafran se koristi za poboljšanje cirkulacije i liječenje modrica. Također, regulira razinu kolesterola i triglicerida u krvi.

Ovaj začin pomaže u liječenju ateroskleroze, artritisa i astme.

Šafran poboljšava vid i uspješno neutralizira najčešće uzroke slabog vida i sljepoće kod starijih osoba.

Ovaj začin jača imunitet i produžuje vitalnost. Njegov sastojak šafranal moćan je antioksidans koji se bori protiv slobodnih radikala - spojeva odgovornih za starenje stanica.

Šafran ublažava predmenstrualne tegobe i umiruje bol u trbuhu.

Koristi se kao lijek protiv oboljenja bubrega, regulira probavu, otklanja glavobolje, migrene i vrtoglavice.

Učinkovit je i u liječenju akni, bradavica i drugih kožnih tegoba. Ublažava grčeve, a može se koristiti i kao diuretik.

Premda su istraživanja pokazala veliku ljekovitost šafrana, preporučuje ga se uzimati samo u malim količinama - do 200 mg dnevno.

Šafran...

• pomaže kod anksioznosti i depresije
• ima antikancerogena svojstva
• regulira razinu kolesterola i triglicerida
• prirodan je afrodizijak
• čuva zdravlje očiju
• štiti od slobodnih radikala
• ublažava menstrualne tegobe
• pomaže kod mnogih kožnih problema
• jača imunitet i produžuje vitalnost

Primjena u kulinarstvu

Premda je u prošlosti korišten kao lijek i bojilo, danas se šafran najviše primjenjuje u gastronomiji.

Intenzivnog je mirisa, blago gorkastog okusa, a već četvrtina čajne žličice dovoljna je da bi jelu dala aromu i boju.

Šafran koji se nalazi u prodaji pakiran je u vrlo malim količinama, u obliku sušenih vlakana ili mrvljen.

Čuva se u dobro zatvorenim posudama na tamnom i hladnom mjestu, a rok trajanja mu je tri godine od dana pakiranja.

Najčešće se primjenjuje u pripravi slatkiša i jela s rižom. U Italiji njime začinjaju rižoto Milanese, dok Španjolci njime obogaćuju okus svog tradicionalnog jela paelle.

Šafran se dobro slaže s povrtnim juhama, krumpirima i paprikom.

Zbog svoje specifične žute boje zauzima posebno mjesto među začinima koji se koriste za bojenje peciva ili sira.

Recept - smeđa riža sa šafranom

Sastojci

• 3 žlice djevičanskog maslinova ulja
• 100 g crvenog luka
• ½ žličice mljevenog korijandera
• ½ žličice naribanog muškatnog oraščića
• ½ žličice mljevenog kardamoma
• 1 žličica šafrana
• 500 g basmati smeđe riže
• 1 L vode
• sol

Priprema

1. Na zagrijanom ulju, na laganoj vatri popecite luk i sve začine, osim šafrana.
2. U posebnoj posudi zgnječite šafran i dodajte ga luku.
3. Kratko pirjajte, dodajte opranu rižu i vodu.
4. Kuhajte još 35-40 minuta u polupokrivenoj posudi na laganoj vatri.

Poslužite sa sezonskom salatom. Prije posluživanja, jelo poklopite i ostavite da odstoji 5–10 minuta.

Štetna zračenja – nevidljive ubojice

U 50-tim godinama prošlog stoljeća dr. medicine Ernst Hartmann počeo se intenzivno zanimati za globalnu mrežu koju je značajno obradio i dokazao njezinu malignost.
Ustanovio je da se ona sastoji iz meridijana koji se protežu u smjeru sjever-jug  svaka 2,5 m i paralela koji se protežu u smjeru istok-zapad svaka 2 m.
Mjesta na kojima se presijecaju meridijani i paralele su čvorovi koji su u njegovu čast dobili ime Hartmannovi čvorovi.
Na tim čvorovima je koncentrirana sva sila Zemljine magnetne energije i svaki boravak na njima je štetan za ljudski, životinjski pa i biljni organizam.

Hartmannovi čvorovi - "demonova vrata"

Stari Kinezi su imali vrlo dobra poznavanja geopatogenih točaka telurnih linija koji se danas nazivaju Hartmannovi čvorovi. Slikovito su ih nazivali “demonova  vrata”.
Znali su da se njihovo devitalizirajuće i patogeno djelovanje može usporediti s demonom, koji se zlobno aktivira kako bi pomutio sudbinu ljudi, koji ništa ne primjećuju.
Dr. Hartmann je u više od 20.000 eksperimenata dokazao da kombinacija Hartmannov čvor + podzemna voda + tehničko zračenje je štetna za zdravlje, a njegovo pravilo je priznato na medicinskim simpozijima.
To pravilo otprilike glasi ovako:

„Mjesto na kojem  je spavao čovjek i obolio od karcinoma predstavlja najštetniju geopatogenu točku, na kojoj nitko ne smije duže sjediti ili spavati. Ako se to mjesto ne neutralizira, nakon nekoliko godina sa sigurnošću će ponovo biti razlog kancerogenim stanjima“.

Bolest kao problem mjesta boravka

Dr. Ernst Hartmann napisao je knjigu „Krankheit Als Standort Problem“ - "Bolest kao problem mjesta boravka".                                                                                           
Mnogi ljudi su počeli voditi računa o tome da ne borave na mjestu štetnih zračenja, osjećajući pozitivne promjene.

Postepeno su se pronalazili načine zaštite od štetnih zračenja.  Nekad su to bili slama, kuće od blata i drugi prirodni materijali. Posebna pažnja se posvećivala izboru lokacije za gradnju.
Zbog izloženosti zračenjima posljedice se s godinama samo povećavaju. Vodeni tokovi i energetski čvorovi na mjestu ležaja prije ili kasnije dovode do zdravstvenih problema -  organizam slabi, postaje osjetljiv na razne bolesti, a može doći i do kancerogenih oboljenja.

Takva mjesta je moguće utvrditi radiestezijskim mjerenjima.

 

Test spavanja

Napravite jedan mali test spavanja da bi provjerili da li spavate na mjestu štetnih zračenja:

• ne možete zaspati
• često se budite noću
• u snu teško dišete, gušite se
• budite se s glavoboljama, migrenama
• sanjate loše snove
• ujutro ste umorniji nego kad ste legli, danju ste stalno umorni
• bez posebnog razloga ste nervozni, nemirni, razdražljivi, depresivni
• imate grčeve u nogama, ili otečene noge
• imate nepravilan rad srca, lošu cirkulaciju ili visok tlak
• imate reumatska oboljenja
• brzo zaboravljate, teže pamtite, slaba vam je koncentracija
• imate slab imunitet, česte upale ili alergije

Ovo su samo neki od poremećaja. Ako imate dva ili više od ovih simptoma, sigurno boravite na mjestu koje je pod utjecajem štetnih zračenja.

Rabarbara - zaboravljeno voće

Kako nam je stiglo proljeće tako nam je i stigla davno zaboravljena biljka - rabarbara.

Nažalost danas većina nas ne zna skoro ništa o rabarbari, zbog čega smo i odlučili napisati o toj zaboravljenoj biljci.

Rabarbara je višegodišnja, zeljasta biljka. Posjeduje velike listove i trokutastu dugu mesnatu stabljiku.
Cvijeće je zeleno-bijele i roza-crvene boje.

Iako je rabarbara zapravo povrće, u narodu je poznata kao voće.

Rabarbara se zbog svojih ljekovitih svojstava koristi u Kini već tisućama godina, a u Europu ju je donio Marco Polo.

Ljekovita svojstva rabarbare

Rabarbara sadrži puno korisnih kiselina (jabučna, niacin, pantotenska, folna), mineralnih tvari (kalcij, magnezij, mangan), polifenola i vitamina (vitamine C i B).

Rabarbara odlično djeluje na probavni trakt. Već odavno se koristi kao laksativ, lijek protiv zatvora. U manjim dozama može izliječiti i proljev.

Rabarbara stimulira metabolizam zbog toga je idealna namirnica za osobe koje žele izgubiti višak kilograma.

Nedavno rabarbara je postala novi hit između namirnica koje sprječavaju razvoj raka. To je zbog toga što je rabarbara bogata polifenolima - spojevima koji su poznati po svom djelovanju na stanice raka.

Zanimljivo je da se razina polifenola u rabarbari drastično povećava ako ju ispečete, zbog toga se u borbi protiv raka koristi upravo pečena rabarbara.

Ljekovito djelovanje rabarbare:

• rabarbara je snažan antioksidans
• ima antialergijska i antiupalna svojstva
• potpomaže regulaciji razine kolesterola
• poboljšava cirkulaciju i metabolizam
• prirodni je lijek protiv zatvora i proljeva
• čuva zdravlje očiju
• sprečava razvoj raka
• poboljšava apetit

Upotreba u kuhinji

U ishrani se koriste samo stabljike rabarbare jer su njezini listovi toksični. Stabljika rabarbare je blago kiselkastog okusa i pomalo podsjeća na kisele jabuke.

Od stabljike rabarbare pripremaju se čorbe, sarme, salate, umaci, kompoti (pogotovo u rano proljeće kada nema drugog povrća) te marmalade i džemovi, a koristi se i u mnogim poslasticama.

Očišćene, oprane i isjeckane stabljike možete spremiti u zamrzivač. Potrebno ju je samo oprati, skinuti listove i kožu s drške, isjeći na kocke, ocijediti i odmah zamrznuti.

Prilikom kupnje birajte hrskave i čvrste stabljike koje izgledaju svježe i puštaju sok kada se stabljika slomi. Boja rabarbare ovisi o njezinoj vrsti i načinu uzgoja. Ružičaste stabljike su najpopularniji između potrošača.

Rabarbaru najbolje je potrošiti 2-3 dana nakon kupnje.

Okus rabarbare odlično se slaže s jagodama, zbog toga u mnogim receptima koristi se upravo ova kombinacija. Neobična, ali ukusna je salata od rabarbare i šparoga ili rikule.
Raznovrsne recepte od rabarbare možete pronaći ovdje: http://www.coolinarika.com/tag/rabarbara/

Uzgoj rabarbare

Rabarbara nije zahtjevna biljna vrsta. Ima veliku otpornost na niske temperature tijekom zime.

Biljka ujesen odbacuje lišće, te ulazi u stadij mirovanja.

Idealne temperature za rast su oko 20-25 °C. Ne zahtjeva sunčani položaj, te je idealna u rubnim dijelovima vrta.

Sadi se u rano proljeće (krajem ožujka) ili u jesen (sredina listopada). U kontinentalnom području treba izbjeći kasnu sadnju kako bi se biljke dobro ukorijenile prije zime.

Stabljike rabarbare se ne beru prve godine, nego se tek kod dvogodišnje biljke rabarbare može ubrati 2-3 stabljike rabarbare.

A redovite berbe se mogu vršiti tek kod trogodišnjih i starijih biljaka. Beru se ručno i to samo stabljike s potpuno razvijenim listom.

Cvjetanje rabarbare troši resurse biljke i usporava razvoj novih listova, zbog toga je cvijet potrebno otrgnuti čim se pojavi pupoljak.

Ova višegodišnja biljka ima životni vijek i do 30 godina, no najbolja je iskoristivost rabarbare tijekom desetak godina.

Sjeme ili sadnicu rabarbare možete nabaviti u poljoprivrednim apotekama ili u bolje opremljenim supermarketima.

Ulje origana nadmašuje učinkovitost modernih antibiotika

Ulje dobiveno iz lišća origana sadrži ljekoviti sastojak carvacrol, koji posjeduje nevjerojatna antibakterijska svojstva. Istraživanja univerziteta Georgetown su pokazala da se ulje origana  bori sa infekcijama „sa istom učinkovitošću kao i klasični antibiotici“. Čak i mala doza ulja origana bila je efikasna protiv Stafilokoka i po svojim anti-bakterijskim svojstvima mogla se usporediti sa konvencionalnim antibioticima streptomicinom, penicilinom i vankomicinom.

Ulje origana - 86% karvakrola Naruči

Daljnja istraživanja su potvrdila, da između ostalih prirodnih ulja, samo ulje origana ima jako djelovanje na uobičajene patogene bakterije, kao što su Stafilokok, E-coli i listerija.

Britanski znanstvenici su potvrdili da je ulje origana učinkovito protiv 25 različitih bakterija.  Klinička istraživanja u Italiji su pokazala da se ulje origana može koristiti za uništavanje crijevnih parazita.

Broj dokaza o ljekovitim svojstvima ulja origana stalno raste. Između 52 testirane biljke, samo je ulje origana djelovalo na Candidu Albicans, E-coli, Salmonellu i Pseudomonas aeruginosa. Pseudomonas je vrsta bakterije, koju je posebno teško liječiti, jer se razvila u vrste, koje su imune na antibiotike.

Nedavna izvješća pokazuju, da carvacrol, koji sadrži ulje origana, ubija spore bakterija Bacillus cereus i Bacillus anthracis.

Rast bakterija imunih na antibiotike zabrinjava medicinske stručnjake. Mnoge bakterije već pokazuju otpornost na vankomicin, posebice crijevne bakterije poput Enterokoka.

Vankomicin se smatra najjačim postojećim antibiotikom, koji se koristi samo u krajnjem slučaju. Jedna doza vankomicina košta 16US$, dok doza najčišćeg ulja origana – 1US$. Za razliku od vankcomicina, bakterije ne mogu razviti imunitet na prirodne antibiotike poput ulja origana.

Postoji preko 50 vrsta origana.

Najcjenjeniji je divlji origano, koji se ne može kultivirati i uzgajati.

Od tih 50 vrsta origana, 30 raste u Turskoj, od kojih je 15 endemskih (ispjevaju samo u Turskoj).

Od svih vrsta origana, tri vrste su najljekovitije: Origanum Vulgare, Origanum Onites i Origanum Minutiflorum.

Origanum Vulgare i Origanum Onites sadrže 30-60% karvakrola, dok Origanum Minutiflorum sadrži čak 80-90% ovog aktivnog sastojka. Zbog visokog sadržaja karvakrola od Origanum Minutiflorum se najčešće i pravi ljekovito ulje.