CIKLA

Cikla - idealna hrana za zimske mjesece

Približava se zima i ne preostaje nam ništa drugo, nego preći na "zimsko" povrće - grickati mrkvicu, sjeckati kupus i guliti krumpire. Ali ne zaboravimo ciklu - jedno od najboljeg povrća, koje je dostupno u zimi!
Prema ayurvedi, cikla je namirnica koja ima zagrijavajuća svojstva, zbog toga je idealna hrana tokom hladnih zimskih mjeseci.
Cikla je jedinstvena zbog visokog sadržaja anti-kancerogenih tvari i karotenoida. Ovo povrće je također odličan izvor folne kiseline. Cikla je prepuna  antioksidanata, koji štite organizam od prijevremenog starenja i pomažu u borbi protiv mnogih bolesti.

Betacyanin je pigment, koji daje cikli njezinu crvenu boju. Ovaj pigment se apsorbira u krv i povećava sposobnost krvi prenositi kisik i do 400%.
Nemojte baciti lišće cikle. Ono je bogato beta-karotenom, folnom kiselinom, klorofilom, kalijem, vitaminom C i željezom. Od lišća cikle možete napraviti zeleni kašasti sok ili pripremiti ga kao špinat.

Ljekovita svojstva cikle:
 

• Cikla je tradicionalni lijek  za leukemiju. Ovo povrće sadrži aminokiselinu betain, koja ima antikancerogena svojstva. Terapija ciklom, koja podrazumijeva svakodnevno uzimanje soka od cikle ili sirove ribane cikle, ima pozitivan učinak na leukemiju i mnoge druge vrste raka.
• Redovito konzumiranje cikle pomaže protiv bolesti, uzrokovanih oksidativnim stresom.
• Vlakna, koja sadrži cikla, mogu smanjiti razinu kolesterola u krvi i do 40%.
• Poznato je da cikla normalizira krvni tlak.
• Cikla pomaže u očuvanju elastičnosti arterija. Redovito konzumiranje cikle može spriječiti proširene vene.
• Iako količina željeza, koju sadrži cikla, nije jako visoka, njegova kvaliteta je izvanredna. Željezo iz cikle je moćno sredstvo za čišćenje organizma od toksina i izgradnju krvi. Upravo zbog toga cikla je efikasna u liječenju mnogih bolesti, uzrokovanih toksinima.
• Cikla se posebice preporučuje trudnicama zbog visokog sadržaja folne kiseline. Folna kiselina može spriječiti mnoge bolesti u novorođenčadi.
• Sok od cikle stimulira rad jetre i žuči i sprečava zatvor.
• Sok od cikle u kombinaciji sa sokom mrkve je odličan lijek za giht, bolesti bubrega i žučnog mjehura
• Poznato je da cikla može pomoći i kod mnogih drugih bolesti: glavobolje, zubobolje, dizenterije, krstobolje, kožnih problema, menstrualnih bolova itd.

Kako konzumirati ciklu?
Ciklu možete konzumirati u kuhanom ili sirovom obliku. Tokom kuhanja cikla na žalost gubi neke vrijedne sastojke, zbog toga sirova cikla ima najveća terapeutska svojstva.
Tokom zimskih mjeseci popularna je kisela cikla, koju možete pripremiti i na sirovojelski način. Sirovu ciklu također možete naribati i dodati u Vašu omiljenu salatu.
Isprobajte ove ukusne i neobične recepte sa ciklom, da bi donijeli raznovrsnost zimskoj prehrani i poboljšali zdravlje!
- borsh - juha od cikle
- kisela cikla na sirovojelski način
- bogata ruska salata od cikle (na vegetarijanski način)
- pikantna cikla sa češnjakom

Terapija sa sokom od cikle

Sok od cikle posjeduje moćna ljekovita svojstva. Ovaj sok je dio mnogih alternativnih metoda, posebice poznate terapije protiv raka Rudolfa Breussa.
Rudolf Breuss, alternativni liječnik iz Austriji, cijeli svoj život je posvetio pronalaženju najboljeg prirodnog lijeka protiv raka. Napravio je poseban sok, koji je davao odlične rezultate u liječenju ove bolesti. Uz pomoć svoje metode izliječio je preko 45000 ljudi od raka i drugih neizlječivih bolesti.
Prema Breussu, rak može preživjeti samo uz pomoć bjelančevina, koje sadrži kruta hrana. Zbog toga je razradio poseban post trajanjem 42 dana, tokom kojeg se piju samo čajevi i poseban sok od povrća, glavni sastojak kojeg je cikla. Tokom ovih 42 dana stanice raka gladuju i umiru, dok se zdravlje kompletnog organizma poboljšava.
Breussov sok se pravi samo od ekološki uzgojenog povrća. Sok se može napraviti kod kuće od domaćeg povrća ili od sokova, koje možete nabaviti u trgovinama zdrave hrane (preporučujemo sokove Biotta)

Sastav soka:

• cikla (55%)
• mrkva (20%)
• celerov korijen (20%)
• krumpir (3%)
• rotkva(2%)

Moramo napomenuti, da terapija protiv raka prema Rudolfu Breussu uključuje ne samo 42-dnevni post, nego i mnoštvo drugih čimbenika, kao što su eliminacija iz kuće svih otrova, izbacivanje iz prehrane šećera, regulacija probave, fizička aktivnost itd.
Više o Breussovoj metodi možete pročitati na našem forumu ili u knjizi Rudolfa Breussa.

Napomena:
Ako odlučite uzimati sok cikle, nikada nemojte započeti sa velikom količinom. Sok od cikle je toliko jak, da tokom čišćenja možete osjetiti vrtoglavicu. To je normalan znak eliminacije toksina iz organizma. Pijte više vode, da bi pomogli procesu čišćenja i postepeno povećavajte unos soka.

KISELI KUPUS

Kiseli kupus - hrana za snažan imunitet

U našim krajevima oduvijek postoji tradicija kiseljenja kupusa ili zelja.
Kiseli kupus je našim precima bio jedna od glavnih zimskih namirnica i izvor vitamina C.
Danas još uvijek slijedimo tradiciju spravljanja kiselog kupusa za zimnicu.
Istina je da mnoge tradicije izumiru, ali ovoj se to ne bi smjelo dogoditi, jer je kiseli kupus izuzetno hranjiv i ljekovit.

Bogatstvo kiselog kupusa

Kiselo zelje oduvijek je bilo cijenjeno, posebice kao lijek. Način njegove pripreme potječe od Slavena, a koristi se i dan danas.
Poznato je da je moreplovac James Cook svoju posadu hranio kiselim kupusom za prevenciju od opasnog skorbuta.
Sebastian Kneipp njime je liječio dijabetes, giht, opekline i upale.
Ljekovitost kiselog zelja nadilazi ljekovitost mnogih poznatih biljaka.
Sto grama sirovog kiselog kupusa sadrži čak 20 mg vitamina C. Slijede vitamin A, folna kiselina, magnezij, željezo, fosfor, kalcij, kalij, natrij, balastne tvari i bjelančevine.
Odličan je izvor vitamina B12, zbog toga se posebno preporučuje vegetarijancima i veganima.
Crveno zelje je i do sedam puta ljekovitije od bijelog, a njegova boja ukazuje da sadrži i ljekovite antocijanine.

Lijek za probavni sustav

Ono po čemu se kiselo zelje razlikuje od sirovog su probiotičke bakterije.
Kiseli kupus je izvorna fermentirana hrana prirodno bogata probiotičkim kulturama.
Zbog toga je kiselo zelje jako bitno u liječenju bolesti prouzrokovanih disbalansom crijevne flore, posebice nakon terapije antibioticima ili kemoterapije.
Blagotvorno djeluje na želudac i crijeva, na njihovu mikrofloru i na peristaltiku, čime pogoduje probavi.
Pomaže i u probavljanju masnih obroka, te ubrzava metabolizam što pospješuje izlučivanje štetnih tvari iz organizma te čisti i regenerira jetru.
Tako čisti krv, usporava starenje i jača otpornost organizma.

Zacjeljuje rane i opekline

Kiselo zelje pospješuje zarastanje rana, a djeluje i kod reume i upale vena.
Lokalno ga možete koristiti za ublažavanje svrbeža na koži uslijed različitih alergijskih upala, manjih opekotina i uboda insekata, posebno pčele ili ose.
Na zahvaćeno mjesto stavite oblog od lista kiselog zelja i omotajte ga zavojem ili gazom.
Imate li glavobolju, na čelo položite list kiselog kupusa i omotajte ga gazom.
Za podizanje raspoloženja te općenito dobro zdravlje, svaki dan pojedite dvije do tri žlice naribanog kiselog zelja.
Ljudi koji konzumiraju puno kiselog kupusa jači su i otporniji na bolesti. Zbog toga se kiseli kupus posebno preporučuje starijim osobama, osobama s oslabljenim imunitetom i djeci.

Blagodati soka kiselog kupusa

Rasol - sok kiselog zelja – ima mnogo povoljnih učinaka po zdravlje.
Bogat je vitaminima C, E, K i B, kao i vitaminom U, jednim od najrjeđih vitamina, važnim za liječenje čira na želucu i dvanaestercu.
Vrlo je popularan narodni recept za liječenje nagluhosti pomoću rasola.  Navečer, prije spavanja, namočite vatu u rasol od zelja i stavite je u uho. Tako spavajte i izvadite je ujutro.
Između ostalog, rasol djeluje protiv gljivica i bakterija, štiti od upala, pomaže kod čira i liječi mamurluk.

Kiselo zelje u kulinarstvu

Da biste iskoristi sve hranjive tvari u kiselom kupusu konzumirajte ga sirovog, kao i njegov rasol.
Najzdraviji je u obliku salate uz dodatak bučinog ulja. Osim toga, možete ga kuhati, pržiti, peći, pirjati i kombinirati sa žitaricama, na primjer ječmom.

Priprema kiselog kupusa

• 15 kg zelja
• 0,5 kg soli
• šest lovorovih listova
• žlica papra u zrnu
• komadići dunje radi žuće boje
• po izboru ljupčac, kim, komorač, vinova loza ili jabuke

U plastičnu bačvu složite red rezanog zelja, a zatim red soli i začina. Nastavite tako dok sve ne potrošite. Sve zalijte vodom dok ona prekrije zelje i hermetički zatvorite.
Prvo držite zelje na sobnoj temperaturi dok se ne ukiseli, za što je potrebno oko mjesec dana.
Zatim ga premjestite na hladno mjesto poput podruma i čuvajte na temperaturi ne većoj od pet stupnjeva.
Ako bačva nije puna do vrha, napunite najlonsku vreću vodom i stavite je kao uteg na zelje, da ga pritišće.

Trodnevna dijeta od zelja

S ovom dijetom možete izgubiti do tri kilograma u tri dana, i pritom detoksicirati organizam.
Prvi dan pojedite do kilogram i pol kiselog zelja raspoređenog u obroke. Pijte puno vode s nekoliko kapi limuna.
Drugi dan za užinu pojedite pola kilograma zelja, komadić kruha i nekoliko žlica svježeg sira. Za ručak ponovite, ali u zelje dodajte jabuke narezane na kockice.
Za večeru zelju dodajte dva kuhana krumpira, pet grama maslaca, malo luka i kima (ili nekoga drugog začina prema želji) i sve to malo prepecite.
Trećeg dana iskombinirajte jelovnike prvih dvaju dana kako vam najbolje odgovara.

AROMATERAPIJA-7 ETERIČNIH ULJA

Aromaterapija kao analgetik



Glavobolja vas može obuzeti kad najmanje očekujete i pretvoriti najlakše zadatke u mučne napore.

 Eterična ulja pomoći će vam ukloniti glavobolju i smanjiti potrebu za analgeticima.

 U nastavku vam predstavljamo niz najčuvenijih ulja koja se širom svijeta koriste protiv glavobolje.

 Neka od ovih ulja pomoći će vam zadržati pažnju i koncentraciju, ako planirate i dalje ostati budni, dok će vas druga – uz uklanjanje glavobolje – i uspavati.


1. Ulje eukaliptusa (lat. Eucalyptus radiata ili Eucalyptus globulus)


 Ulje eukaliptusa sadrži značajne količine oksida 1,8-cineola. Ovaj spoj djeluje protuupalno i potiče čišćenje nazalne sluznice. Zahvaljujući ovom spoju, eukaliptusovo ulje najjače djeluje protiv glavobolja izazvanih upalom sinusa.


2. Lavanda (lat. Lavandula)


 Lavanda posjeduje visok udio linalil acetata te stoga ima protuupalne i smirujuće učinke. Lavandino je ulje najbolje koristiti u slučaju večernjih ili noćnih glavobolja, jer objedinjuje analgetska i uspavljujuća svojstva.


3. Rimska kamilica (lat. Chamaemelum nobile)


 Rimska kamilica puna je estera te osigurava protuupalne i sedativne učinke. Najviše se preporučuje vrlo osjetljivim ljudima koji imaju "kratak fitilj".

 Pomoći će vam da prihvatite ograničenja i napustite prevelika očekivanja. Ima umirujuće djelovanje, pa je, slično lavandinom ulju, najkorisnije protiv glavobolje u večernjim i noćnim satima.


4. Ulje grejpa (lat. Citrus paradisi)

 Ulje grejpa uživa ugled diuretika i sredstva za čišćenje. Pokazalo se djelotvornim kod glavobolja izazvanih frustracijom, razdraženošću i osjećajem krivnje. Uklanja bolove tako što razbistruje um i smanjuje potrebu za brzim zadovoljenjem emocija.


5. Sandalovina (lat. Santalum album)

 Sandalovina smiruje i opušta središnji živčani sustav pa je optimalna kod glavobolja izazvanih duševnom napetošću, uzrujanošću i iscrpljenošću. Daje unutrašnju snagu, koja razbistruje um i donosi spokoj. Upotrebljavajte je umjereno, jer je sandalovina na spisku ugroženih biljaka.


6. Paprena metvica ili pepermint (lat. Mentha piperita)

 Paprena metvica bogata je mentolom. Mentol je poznat po tome da opušta mišiće i stoga ublažava glavobolje povezane s napetošću.

 Osobito je koristan kod glavobolje povezane s probavnim i jetrenim tegobama. Iako djeluje opuštajuće na tjelesnom planu, stimulira psihu pa ovo ulje nemojte koristiti prije spavanja.


7. Zelena metvica (lat. Mentha spicata)

 Zelena metvica sadrži još više mentola od svoje paprene rođakinje te je još učinkovitija kod glavobolje. Neki poznavatelji aromaterapije miješaju zelenu i paprenu metvicu, čime postižu još snažniji terapijski učinak.

 Protiv glavobolje također djeluju matičnjak, jasmin i ružmarin. Ako vam više gode njihovi mirisi, možete se poslužiti i njima.

 Kako primjenjivati ulja


 Najpopularnija tehnika primjene ulja protiv glavobolje je masiranje sljepoočica, čela i eventualno poleđine vrata s nekim od spomenutih ulja ili s uljnom smjesom.

 Uz to, možete mirisati komadić vate na koje ste nakapali ulje ili smjesu, raspršiti odabrana ulja iz raspršivača po prostoriji u kojoj se nalazite ili nanijeti par kapljica ulja na jastuk.

 Također preporučujemo i mirisnu kupku, ali vodite računa da nakon kupanja u toploj vodi možete biti jako pospani, pa biste tople kupke trebali izbjegavati želite li još dugo ostati budni.


Mješavina ulja protiv jake glavobolje

 Napunite dvije trećine bočice s uljem od slatkog badema i dodajte:
 šest kapljica lavandinog ulja (protiv glavobolje)
 dvanaest kapljica metvičinog ulja (protiv glavobolje)
 šest kapljica ulja muškatne kadulje (protiv tjeskobe)
 šest kapljica ulja kamilice (protiv nesanice)


 Začepite grlić bočice (možete i s prstom) i protresite. Zatvorite bočicu.

 Koristite ovu smjesu tako da nakapate par kapi na prste i masirajte sljepoočice i druga bolna mjesta glave kao što su čelo, područje između obrva i obje strane nosa. Masirajte lagano.

 Usput, nanesite par kapi na poleđinu ruke tako da tijekom masaže udišete ovu blagotvornu smjesu.

 Najčešći uzroci glavobolje


 Glavobolja može biti akutna posljedica neke blaže smetnje, ali i simptom ozbiljnijeg poremećaja.

 Aromaterapija vam može poslužiti kod rjeđih, blažih glavobolja, ali neće izliječiti uzroke koji se nalaze u temelju čestih, kroničnih ili težih glavobolja. Trpite li od ovakvih smetnji, obratite se liječniku.

 Česti uzroci glavobolje:
 stres
 umor
 nedostatak sna
 zlouporaba alkohola
 neki lijekovi
 glad
 alergija
 ozljede glave
 zubne bolesti
 neurološke bolesti

ULJE ORIGANA

Ulje origana - pomoć kod bakterija i gljivica

Origano ili mravinac je samonikla mediteranska biljka koja slovi kao jedna od najljekovitijih biljaka svijeta.
 Osobito je cijenjeno njegovo ulje, koje se dobiva od divljih vrsta origana posebnim procesom destilacije da bi se sačuvala sva ljekovita svojstva.
 Postoji preko 40 vrsta origana. U kulinarstvu najčešće koristimo Origanum Vulgare.
 Međutim, najljekovitijom vrstom se smatra ulje Origanum Minutiflorum, koje sadrži i do 90% aktivnog ljekovitog sastojka karvakrola.
 Stari Grci primjenjivali su ulje origana za liječenje rana, zmijskih ugriza i tegoba dišnih puteva.
 U Srednjem vijeku postalo je popularno u Europi gdje se koristilo za liječenje infekcija.
 Ljekovita svojstva ulja origana

 Najvrednija ljekovita tvar u ulju origana je karvakrol - sastojak koji ima snažna antibakterijska svojstva.
 Britanski znanstvenici u istraživanjima su potvrdili da je ulje origana učinkovito protiv 25 različitih bakterija.
 Djelotvorno je protiv većine bakterija koje uzrokuju infekcije debelog crijeva i urinarnog trakta, tifusa, kolere, čireva i kožnih infekcija.
 Osim što uništava bakterije, ulje origana ima snažno antivirusno djelovanje te učinkovito štiti od gripe, prehlade,  vodenih kozica, zaušnjaka i ospica.
 Činjenica je da može zaustaviti bolest već kad se simptomi pojave.
 Uništava i tvrdokorne bakterije

 Dokaza o ljekovitim svojstvima ulja origana sve je više. Između 52 testirane biljke, samo je ulje origana  djelovalo na Candidu Albicans, E-coli, Salmonellu i Pseudomonas aeruginosa.
 Pseudomonas je vrsta bakterije koju je posebno teško liječiti, jer su neki sojevi imuni na antibiotike.
 Rast bakterija otpornih na antibiotike zabrinjava medicinske stručnjake. Mnoge bakterije već pokazuju otpornost i na vankomicin, posebice crijevne bakterije poput Enterokoka.
 Vankomicin se smatra najjačim postojećim antibiotikom, koji se koristi samo u krajnjem slučaju.
 Jedna doza vankomicina košta 16 dolara, a doza najčišćeg ulja origana – jedan dolar. Za razliku od vankomicina, bakterije ne mogu razviti imunitet na prirodne antibiotike poput ulja origana.
 Agresivno napada gljivice

 Ulje origana djeluje na mnoge vrste bakterija, virusa i gljivica koji mijenjaju oblike i otežavaju liječenje.
 Agresivna antigljivična svojstva ulja origana sprečavaju tvrdokorne infekcije poput kandidijaze, gljivica na noktima i vlasištu te atletsko stopalo.
 Kod kandidijaze ulje se pije, a kod gljivica na noktima može se primjenjivati  lokalno.
 U slučaju gljivica na vlasištu koje uzrokuju perut preporučuje se dodati par kapi ulja kod šamponiranja.
 Potencijalno djelovanje protiv raka

 Ulje origana moglo bi postati dio terapije za liječenje raka. Znanstvenici su testirali djelovanje karvakrola na stanice raka prostate.
 Ispostavilo se da karvakrol izaziva stanje zvano "apoptoza" - samouništenje stanica raka.
 Apoptoza je jedan od načina na koji se tijelo rješava nefunkcionalnih ili malignih stanica, poput onih koje se nalaze u tumorima.
 Znanstvenici su se pozabavili djelovanjem origana na maligne stanice. Jedno je istraživanje predstavljeno u travnju 2012. na skupu eksperimentalne biologije u San Diegu.
 Dr. Supriya Bavadekar, sa sveučilišta Long Island u New Yorku, pohvalio je origano: "Prednost origana je u tome da je to često korištena biljka i da je njegova upotreba sigurna za zdravlje."
 Sprečava alergije

 Ulje origana sadrži ružmarinsku kiselinu, koja je snažan antihistaminik i moćniji antioksidans od vitamina E.
 Ružmarinska kiselina najčešće se koristi u liječenju alergijskih reakcija, bronhijalne astme, reumatoidnog artritisa i gingivitisa.
 Već samo inhaliranje ulja pomaže kod alergije.
 Usporava starenje

 Antioksidativna svojstva ulja origana blagotvorna su za dugotrajno očuvanje zdravlja. Ona štite od slobodnih radikala i popravljaju već nastala oštećenja stanica.
 Antioksidansi usporavaju starenje, štite od  raka, sprječavaju makularnu degeneraciju, gubitak vida i sluha, živčane poremećaje i mnoge druge bolesti vezane uz djelovanje slobodnih radikala.
 Prva pomoć kod ugriza

 Ulje origana ima moć neutraliziranja otrovnih ugriza, poput pčelinjih, zmijskih i paukovih. To ga čini neprocjenjivom prvom pomoći u takvim situacijama.
 Ujedno je korisno za sprečavanje infekcija, smanjivanje upala i bolova od ubodnih rana i ugriza životinja.
 Pomaže kod sportskih ozljeda

 Ulje origana dobar je saveznik tjelesno aktivnih osoba, jer olakšava grčeve i bol u mišićima, pospješuje zacjeljivanje ozljeda, uganuća, upala tetiva i slično.
 Njegova protuupalna svojstva ujedno ga čine i moćnim lijekom za artritis.

Ljekovita svojstva ulja origana:
 štiti od virusa, gljivica i bakterija
 pomaže kod psorijaze, ekcema i dermatitisa
 usporava proces starenja
 štiti od nekolikih vrsta raka
 pomaže kod prekomjernog znojenja i lošeg zadaha iz usta
 tjera parazite
 pomaže kod upale mišića, tetive, zglobova
 sprečava infekcije
 koristi se kao prva pomoć kod ugriza zmija i insekata
 Primjena

 Preporučena doza je jedna do četiri kapi tri puta dnevno (ukupno maksimalno 12 kapi dnevno, nikada u jednoj dozi). Ima jak okus pa ga obavezno razrijedite u baznom ulju, soku ili čaju.
 Za vanjsku primjenu i inhalaciju također ga je potrebno razblažiti. Nemojte nanositi ulje na intimna područjima! Ulje od divljeg origana mogu uzimati djeca uzrasta od šest i više godina.
 Ulje origana mora biti proizvedeno od divljeg origana, sa što većim postotkom karvakrola (iznad  70%). Vrste s niskim udjelom karvakrola nemaju potrebnu djelotvornost.
 Ulja sa sintetičkim karvakrolom mogu biti otrovna! Kupujte samo prirodno ulje origana, od provjerenog proizvođača.
 

 Od svih vrsta origana, tri vrste su najljekovitije: Origanum Vulgare, Origanum Onites i Origanum Minutiflorum.
 Origanum Vulgare i Origanum Onites sadrže 30-60% karvakrola, dok Origanum Minutiflorum sadrži čak 80-90% ovog aktivnog sastojka. Zbog visokog sadržaja karvakrola od Origanum Minutiflorum se najčešće i pravi ljekovito ulje.

KVINOJA

Kvinoja - bezglutenska žitarica koja regulira probavu i štiti srce



Kvinoju (Lat. Chenopodium quinoa) - drevnu južnoameričku biljku - nazivaju majkom žitarica.

Još prije 5000 godina ova biljka se kultivirala na području Perua, Čilea i Argentine.

Uz kukuruz, bila je jedna od dviju osnovnih prehrambenih namirnica u carstvu Inka.

Peru i Bolivija su najveći proizvođači kvinoje, iako se ova biljka uzgaja i u SAD-u, Indiji, Japanu te nekim afričkim i europskim zemljama.

Kvinoja je otporna biljka i može opstati u raznim uvjetima uzgoja.

Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda proglasila je 2013. godinu „međunarodnom godinom kvinoje“, s ciljem skretanja svjetske pozornosti na ovu važnu namirnicu.

Iako kvinoja se smatra žitaricom, ona je zapravo pseudožitarica, srodna cikli i špinatu.

Njezino lišće ima vrijednost zelenog lisnatog povrća pa se može jesti kao, primjerice, blitva.

Sastav kvinoje i utjecaj na zdravlje


Kvinoja ima visoku razinu bjelančevina i smatra se prikladnim izvorom svih esencijalnih aminokiselina.

Udio aminokiseline lizin, koja je inače neuobičajena za žitarice, omogućuje rast i regeneraciju tkiva.

Omega-3 i omega-6 masne kiseline mogu spriječiti bolesti srca i krvožilnog sustava.

Za antioksidativna svojstva ove namirnice zaslužna je visoka razina vitamina E, uz minerale mangan i bakar.

Pozamašan udio magnezija i riboflavina (vitamina B2) pomaže u borbi s migrenama.

Osim B2, sadrži i ostale B-vitamine, a dobar je izvor i fosfora, kalija te cinka.

Izuzetno bogata željezom, kvinoja zadovoljava gotovo polovinu preporučenog dnevnog unosa ovog minerala.

Ova žitarica je idealna za regulaciju probave, jer sadrži mnogo netopljivih vlakana koja pospješuju pražnjenje crijeva i štite od bolesti debelog crijeva.

Topiva vlakna smanjuju rizik od pojave žučnih kamenaca, snizuju trigliceride i štite od raka dojke, želuca i crijeva. Redovitom konzumacijom integralnih žitarica smanjuje se i rizik od pojave dijabetesa tipa 2.

Kvinoja ima niski glikemički indeks i ne povećava razinu šećera u krvi, zbog čega je posebno pogodna za dijabetičare.

Ne sadrži gluten i ne izaziva alergijske reakcije, zbog toga pogodna je za prehranu alergičara i dojenčadi. Može se pripremati kao kašica djeci starijoj od sedam mjeseci.

Zbog visokoproteinskog sastava kvinoja bi trebala biti neizostavna u vegetarijanskoj i veganskoj prehrani jer je idealan zdravi nadomjestak za meso.

Priprema kvinoje


Vanjska stijenka kvinoje gorka je, jer sadrži saponine koji prirodno odbijaju nametnike.

Često dolazi na tržište s uklonjenom ovojnicom. No, ako je dostupna u cjelovitom obliku, treba smanjiti količinu saponina u vanjskom omotaču sjemenki ispiranjem pod mlazom hladne vode, uz protresanje i miješanje.

Nije preporučljivo duže je namakati u vodi jer gorka tvar može prodrijeti u unutrašnjost zrna.

Osnovni recept


Prilikom kuhanja, omjer vode i kvinoje može biti čak 5:1, jer ova žitarica jako upija tekućinu i znatno povećava obujam.

Šalicu kvinoje i malo soli dodajte u vodu i kuhajte dok ne zavrije.

Potom smanjite plamenik i kuhajte poklopljeno na umjerenoj vatri 30 do 40 minuta.

Kuhana zrna kvinoje postaju prozirna, a bijele se klice odvajaju.

Savjeti za posluživanje


Kvinoja može se koristiti slično kao riža i kus-kus, kao prilog pirjanom povrću i salatama, kao dodatak varivima, bistrim i kremastim juhama.

Kvinoju možete i samljeti u brašno te od nje raditi beskvasni bezglutenski kruh.

Kuhanu kvinoju najjednostavnije ćete začiniti dodatkom maslinova ulja ili sojinog umaka, a možete je posuti i sjemenkama sezama.

Kvinojinim klicama možete obogatiti sendviče i salate. Svježe voće i orašasti plodovi, pomiješani s kuhanom kvinojom, postat će slastan doručak.

Rižoto od kvinoje i shiitake gljiva


Sastojci
300 g kvinoje
200 g svježih shiitake gljiva
2 - 3 češnja češnjaka
1 list kombu alge
2 žlice maslinova ulja
prstohvat bijelog papra
1 šaka peršinovog lišća
soli po želji


Priprema

1. Kvinoju isperite i stavite je kuhati s hladnom vodom, u omjeru 1:2. Kad voda zavrije, dodajte kombu algu, posolite po želji i ostavite kuhati na laganoj vatri do 15 minuta u otklopljenoj posudi.

2. Shiitake gljive prebrišite vlažnom krpom i uklonite nečistoće. Izrežite stapke na ploške, a klobuke usitnite prstima.

3. Na hladno maslinovo ulje stavite isjeckani češnjak te ga blago propirjajte, a zatim dodajte shiitake gljive. Ulijte žlicu - dvije vode, blago posolite i poklopite te sve zajedno pirjajte u vlastitom soku. Tek povremeno protresite posudu.

4. Nakon desetak minuta pirjanja, dodajte kuhanu kvinoju s isjeckanom kombu algom u shiitake gljive. Ako voda u kojoj se kvinoja kuhala nije u potpunosti isparila, iscijedite je prije dodavanja u gljive.

5. Kvinoju i shiitake pirjajte, uz miješanje, oko 5 minuta.

6. Kad jelo sklonite s vatre, dodajte prstohvat bijelog papra i drugih začina po želji te pospite sjeckanim svježim peršinom.

Varivo od kvinoje


Sastojci
½ šalice kvinoje
5 šalica vode ili temeljca
2 šalice sjeckanog luka
2 šalice sitno sjeckanog korijena đumbira
2 žlice ulja
½ šalice celera, narezanog na kockice
1 mrkva, izrezana na kockice
1 šalica pastrnjaka, narezanog na kockice
2 šalice bundeve, narezane na kockice
1 žličica kima
1 žličica korijandra
2 žličice bosiljka
½ žličice soli
½ šalice sitno sjeckanog peršinovog lišća


Priprema

Pirjajte luk i đumbir 5 minuta, potom dodajte mrkvu i celer te pirjajte još 5 minuta. Dodajte bundevu, pastrnjak i temeljac, zatim začine i kvinoju te kuhajte još 15 minuta. Posolite i kuhajte još 2 do 3 minute. Na kraju začinite peršinom.

Slatka kaša od kvinoje


Sastojci
1 šalica kvinoje
2 šalice vode
2 šalice soka od jabuka
2 žlice soka od limuna
1 šalica grožđica
1 žličica cimeta
malo soli
2 žličice ekstrakta vanilije


Priprema

Kvinoju isperite i ocijedite. Stavite je u lonac s vodom na srednje jaku vatru i kuhajte dok ne zavrije.

Poklopite, smanjite vatru na najmanje i lagano kuhajte 15 minuta. Dodajte sok od jabuka i limuna, grožđice, cimet te sol.

Ponovno poklopite, lagano pojačajte vatru i kuhajte još 15 minuta. Na kraju umiješajte ekstrakt vanilije i poslužite toplo.

LAVLJA GLJIVA

Lavlja gljiva obnavlja živčani sustav

Gljiva neobične vanjštine glavni je sastojak ukusnog jela, no u zadnja su dva desetljeća otkrivena njena brojna ljekovita svojstva.

Lavlja gljiva (lat. Hericium Erinaceus) svoje je ime na hrvatskom dobila po sličnosti s lavljom grivom.

Amerikance je njen izgled asocirao ne samo na lava, nego i na ježa, pa se na engleskom zove lion's mane mushroom (grivasta gljiva) i hedgehog mushroom (ježeva gljiva).

Lavlja gljiva prirodno raste u Sjevernoj Americi, Kini i Japanu, dok je u Europi rijetka.

U prirodnom okruženju, obično se nalazi na odumrlom drveću kao što su hrast i bukva u kasno ljeto i jesen.

U Europi se uzgaja samo u laboratorijima u strogo kontroliranim uvjetima, koji odgovaraju njenom prirodnom okruženju.

Hrana za neurone

Lavlja je gljiva među najcjenjenijim jestivim gljivama. No, njen je ugled u medicinskoj znanosti jednako velik kao i u kulinarstvu.  

Ovu medicinsku gljivu nazivaju prirodnom hranom za neurone, zbog njene sposobnosti da obnavlja živčani sustav.

Japanci su joj nadjenuli nadimak "gljiva 21. stoljeća", u skladu sa sloganom prema kojemu je ovo stoljeće posvećeno mozgu.

Gljive sadrže aktivne sastojke odgovorne za liječenje živaca i poboljšavanje moždane funkcije. 

Američki i kineski stručnjaci uspjeli su iz lavlje gljive izdvojiti dva aktivna sastojka – hericenon ierinacin - koji potiču proizvodnju faktora neuronskog rasta (NGF).

Faktor neuronskog rasta je bjelančevina koja igra značajnu ulogu u zdravlju i dugovječnosti nekoliko vrsta živčanih stanica u središnjem i perifernom živčanom sustavu. 

Spomenute aktivne tvari iz lavlje gljive uspijevaju utjecati na mozak zato što zbog svoje niske molekularne težine lako prelaze iz krvotoka u mozak.

Najvažniji sastojci lavlje gljive

* derivati cyathana (diterpenoidi)
* beta-D-glukan
* ergosterol (provitamin D2)
* erinacini Q i R
* ksilan
* glikoksilan
* mano glikoksilan
* galaktoksilo glukan
* hetero beta glukan

Liječi kognitivne poremećaje

Osim što obnavljaju neurone, aktivne tvari iz lavlje gljive ponovno izgrađuju zaštitnu mijelinsku ovojnicu živčanih stanica.

Na takav način se poboljšava neuronska provodljivost za signale koji su ključni za komunikaciju između živčanih stanica.

Neki liječnici poput dr. Paula Stametsa, stručnjaka za medicinske gljive,  preporučuju lavlju gljivu kao terapiju za Alzheimerovu bolest, demenciju, multiplu sklerozu i mišićnu distrofiju.

Prvo je istraživanje o neurokognitivnim učincima lavlje gljive izvedeno 1991. u Japanu, a nakon toga je još mnogo istraživanja potvrdilo da hericenoni i erinacini potiču obnovu živčanih stanica.

U jednoj od novijih studija, dovršenoj 2009. u Centralnoj i neurokirurškoj bolnici u Isogu (Jokohama), 30 je Japanaca s blagim kognitivnim oštećenjima liječeno s ovom gljivom.

Terapija je donijela značajna poboljšanja, koja su trajala dokle god su pacijenti uzimali gljivu.

Učinak lavlje gljive na mozak ne ograničava se na kognitivne, nego zahvaća i afektivne funkcije. 

Jedna je klinička studija provedena 2010. u Japanu među post-menopauzalnim ženama pokazala da žene koje jedu pečenu lavlju gljivu osjećaju manje tjeskobe i depresije, dok im je sposobnost koncentriranja pojačana.

Blagodati po probavu

Druge dobrobiti gljive uključuju zdravu probavu, regulaciju kolesterola, sniženje šećera u krvi i promicanje zdrave i mladenačke kože.

Zahvaljujući beta glukan polisaharidima, lavlja gljiva blagotvorno djeluje na probavni sustav. Ovi su polisaharidi poznati po tome što pospješuju funkciju želučane sluznice, važan dio probavnog sustava.

Oboljeli od dijabetesa također imaju korist od lavlje gljive, jer ona snizuje nivo glukoze, sprečava polidipsiju i obuzdava snažnu žeđ svojstvenu šećernoj bolesti.

Još jedan sastojak ove gljive, cijatan, pomaže u liječenju čireva i karcinoma želuca i jednjaka.

Nedavna su istraživanja utvrdila i povoljno djelovanje lavlje gljive na kožu.

Pokazalo se da polisaharidi iz ove gljive snažno potiču proizvodnju antioksidirajućih enzima, čime je ova gljiva postala dio arsenala protiv starenja.


Tegobe kod kojih pomaže lavlja gljiva:

* Alzheimerova bolest
* multipla skleroza
* demencija
* depresija
* opsesivno-kompulzivni poremećaj
* shizofrenija
* autizam
* anoreksija
* bulimija
* mišićna distrofija
* želučani čirevi
* gastritis

AFLATOKSIN

Mlijeko zagađeno od zaražene stočne hrane?

Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede nastoji ublažiti paniku koja je izbila zbog otkrića potencijalno kancerogenih aflatoksina u trajnom mlijeku Dukata i Vindije.

Aflatoksini su otrovni spojevi koje proizvodi plijesanAspergillus flavus.

Ova plijesan raširena je u prirodi i može napasti i zaraziti usjeve prije žetve ili tijekom skladištenja.

Žrtve aflatoksina iz Aspergillus flavusa su žitarice, krumpir, voće, orašasti plodovi, sjemenke pamuka i hrana životinjskog podrijetla, osobito mlijeko, ako su životinje hranjene zaraženom stočnom hranom.

"Aflatoksin je izrazito kancerogen za ljude, i to je znanstveno dokazano. Naime, veći broj osoba koje su duže vrijeme konzumirale hranu zaraženu ovim mikotoksinom prve kategorije dobile su rak. Moguće je i da se jave alergije, povraćanje kod osjetljivih osoba." - izjavljuje dr. Franjo Plavšić, ravnatelj Zavoda za toksikologiju.

Dobra vijest je da rak nastaje ako se kontaminirana hrana konzumira duže vrijeme, nekoliko godina, međutim može i brže, ako je koncentracija toksina veća.

Toksini "minimalno iznad dopuštenih razina"?

Ministarstvo je javilo da su nivoi aflatoksina u pakovanjima proizvedenim u Dukatu i Vindiji samo minimalno iznad dopuštenih nivoa te da ne mogu naškoditi zdravlju.

Također je napomenulo da su propisi za određivanje štetnih nivoa aflatoksina u Hrvatsko stroži nego u SAD i Rusiji.

Ipak, Ministarstvo poljoprivrede naredilo je povlačenje spornih proizvoda, dok je Hrvatski veterinarski zavod proveo testiranje, poslavši uzorke s povišenim nivoima aflatoksina na dodatna testiranja u Beč.

I bosansko-hercegovačke su vlasti zabranile uvoz mlijeka Vindijine proizvodnje, a potom su jednako postupile i crnogorske vlasti.

Vindijini će se proizvodi vratiti u BiH nakon što uspješno polože deset uzastopnih testova.

Prema hrvatskim dužnosnicima, zaraženo mlijeko nije došlo u Hrvatsku iz inozemstva, već s domaćih farmi, označivši kao uzrok vjerojatno zaraženi hrvatski kukuruz, od kojeg se pravi stočna hrana.

Prošlog mjeseca aflatoksini su pronađeni i u slovenskom mlijeku, a slovenske su vlasti također pretpostavile da krivnja leži na kontaminaciji kukuruza i posljedično stočnog brašna.

Alternativa kupovnom mlijeku

Ovakvi problemi se događaju zbog industrijskog uzgoja životinja, kada se životinje hrane neprirodnom stočnom hranom (koncentrati žitarica, soje, otpada itd).

Da ne govorimo o hormonima rasta i antibioticima koji su u velikim količinama prisutni u mlijeku - namirnici koju zbog industrijske prerade (pasterizacije) više nažalost ne možemo nazvati prirodnom.

Kupujte domaće mlijeko na tržnici, organsko mlijeko u trgovinama zdrave hrane ili mlijeko iz mljekomata. Međutim, najprije svakako pitajte proizvođača čime se hrane njegove krave.